upravo to, jedno je razmaženost, drugo strah, treće agresija koja je eto agresija jer su takvi. i kad to procijenite, lako je dalje. moji su bili ovako: duško priča za sebe, on voli samo svoju moxu, lola i ja ga uopće ne interesiramo i otkad je opet kod nje uživa kao nikad prije u nepodijeljenoj pažnji. kad nije bilo po njegovom, grizao bi noge, vrata, gajbu, lupao po loli i stvarima, užas... al kod njega nije bilo pomoći. nema te nagrade koja bi njega natjerala da nauči lekciju, on bi vam se najeo iz ruke dosita, i nakon toga vas ugrizao jer vas ne može smislit i pobjegao u gajbu. znači nije strah, jer ne bi ni prilazio, a kamoli jeo iz ruke tako. lola je strašljivica, što nije ni čudno, i otkad se volimo i ljubimo i otkad je shvatila da može vjerovati nema više ni mahanja repićem, režanja ni živčanjenja. potpuno drugi zec. al to me nije spriječilo da ju prije 15 min zatvorim u kavez uz galamu jer je opet ostavila kuglice na istom mjestu na krevetu nakon sto upozoravanja da više ne smije gore. zna da ne smije, čim ju pogledam siđe, al nek me nema minutu u sobi gotovo. sad je u kazni, ali ne sumnjam da će sve biti ok za sat vremena.
ukratko, ne treba reagirati agresijom, ne treba tući zeca, izgladnjivati ga, ostavljati na kiši i što ja znam kakve perverzije i užase, ali viknuti, zatvoriti u kavez, spustiti mu glavu dolje, priprijetiti nekom gestom, to da. i slažem se da ti ne može zec određivati ritam života, to ne znači da ne voliš svog ljubimca, ali ni ti njemu ne određuješ kad će što raditi, tako da je sve obostrano. ti se brineš za njega i imaš neka "prava" na to da pokažeš tko je gazda. u suprotnom, niš od odgoja, ti ispaštaš, a zec razmažen ili još agresivniji nego prije.
btw fleshettes, upoznala sam ti Millu u Bubi prije 10-ak dana, bila je jako nervozna, mala živčenjakuša, stalno je htjela nešto počohati si na leđima i baš je bila ljuta što tamo mora biti
ali je prepredivna, slike teško dočaravaju kakva je, premeden zeko!
, to zaista nije rješenje.
