Pozdrav svima još jednom

Gledala sam zekonje koji čekaju udomljavanje, međutim... imam jedan problem! Vidim (i potpuno razumijem) da kategorija roditelja koji nabave zekiće kao kućne ljubimce klincima, a onda shvate da im je to "tlaka" nije baš omiljena na forumu, pa se nadam da me nećete odmah svrstati u nju, ali činjenica je da u obitelji s djecom oni dolaze najviše zbog želje i traženja djece!

Tako je i kod mene i znam da vam to ne zvuči najsretnije, ali sada tražim bebicu kakvu je dijete poželjelo!
No... takvu kakvu cura traži, nisam vidjela da netko pokušava udomiti, a kako sam obećala da će moći sama izabrati kakvu želi, moram održati obećanje. Mea culpa...
E sad, da se odmah "obranim"... ja jaaaaaako volim sve životinje, otkad znam za sebe (odrasla sam u kući) uvijek je s nama bio pas, nekoliko maca, papige, ribe, zeko i pile (kasnije prava mrcina i kvočka-koji nisu završili u loncu nakon Uskrsa, nego je starost učinila svoje-vjerovali ili ne)! Sestra i ja smo stalno nalazile i dovodile kući sve što je bilo samo i napušteno, čak smo i patke "dresirale" i vodile u šetnju i kad sam se udala i preselila u stan, meni je bio šok i cijelo vrijeme mi nešto nedostaje u toj priči! Svjesna sam da će zekica biti više moja obveza nego njena i nemam ništa protiv, dapače, veselim se tome, meni je zapravo njena želja "alibi" jer mi svi govore da sam "poludila i kud ću sa životinjom u stan", ali imamo veliki stan, dosta prostora, čak i jednu cijelu praznu sobu i mislim da će zekonja uživati kod nas. Dakle... ostaje otvorena (vrlo velika) mogućnost da kasnije, kada se malo priviknemo na suživot u stanu, mazilici nabavimo i društvo, a onda će to sigurno biti netko kome treba sretniji i topliji dom
