Postao/la Hannah » uto ruj 16, 2008 13:23 pm
a ja na žalost imam gadnih problema...
ljetos sam popričala s tatom i rekla da namjeravam kupiti zeku,
on je rekao da su to moji novci i da njega baš briga, iako misli da to nikako nije dobra ideja.
zamolila sam ga da mami ništa ne govori, jer je moja mama žena-zmaj, a pogotovo sa mnom vrlo često dolazi u sukobe i znamo se često svađati.. tako da nisam htjela i od nje slušati mjesec dana unaprijed..
naime ne bi mi smetalo samo slušati - kao kod tate npr. on mi je tri tjedna pričao mirno kako to ne valja, da je to loša ideja, da se nikako ne slaže sa mnom... i ja sam rekla ok, poštujem tvoje mišljenje ali ne možeš tu ništa, to je gotova stvar - zeko stiže! da sam mami rekla ona bi poludila, ona bi se derala neprestano ta tri tjedna...
i onda sam tjedan dana prije rekla i mami da ćemo dečko i ja zajedno kupiti zeku i da će on biti naš zeko! i onda je poludila, prvo se izderala a poslije nije htjela ni pričati sa mnom...
i onda je došao zeko, dečko i ja smo otišli u pet shop i kupili ga i ja sam ga samo donijela doma...
tati je pao mrak na oči a mama je poludila - ne želim da bude nigdje blizu spavaćih soba, te dlake su odvratne, dospjet će ti u pluća i razbolit ćeš se, a kako tek smrdi, šta ćeš s tim, pa ti nisi normalna...
tata je isprva bio suzdrćan, no izgleda se ''složio'' s mamom (ah, iznenađenje!) i sada ne prestaju... neprestano oboje viču na mene, moju maju ljubav zovu štakor, prijete da će se nabaciti s kavezom i s njim na dvorište... pa da nisam normalna, pa di će on biti - ja kažem u mojoj sobu (koja je u procesu nastanka - imamo radove u kući - dobivam napokon svoju sobu...)
pa onda opet priče o smradu, bolestima i tako dalje...
i onda je mama rekla da imam rok od mjesec dana da zeko bude tu a onda ima da ga preuzme moj dečko!
i on je isto govorio da bi htio da zeko bude malo kod njega malo kod mene... pošto je zeko naš...
a meni je to, iskreno, loša ideja - sjećam se kako ga je jako uzrujao transport do tu, pa koliko mu treba da se navikne na mene i okolinu,
kako bi mu tek bilo da se mora svako malo navikavati - malo kod mene malo kod dečka, pa još i vožnje autom...
ne želim mu to priuštiti... prevelik je to šok njemu... bilo bi mi jako jako teško...
mislim da to nije baš dobra ideja... a vi?
i uglavnom, borim se s njima, nadam se da će malo popustiti...
zeku obožavam, svim srcem... jako me uveseljava i stvarno je moje zlato, i vrijedi trpiti taj rat u kući zbog njega...
što se tiče mame i tate, nisu ga ni pogledali i ne žele...
samo prigovaraju, galame i zgražaju se...