Trebala si otici u bolji svet, domu gde te je cekao divan i razdragan decko, trebala si osetiti ljubav, toplinu i izobilje koje ti je bilo uskraceno u tvom jadnom, malom zivotu... Trebalo je da ti vreme donese zaborav na grozote koje si prosla.
Oprosti na prebrzoj odluci, oprosti sto umesto te radosti donela sam ti bol i smrt...
Andjele, zelela sam ti najbolje, jedna divna zena je vec volela dvoje smedje okice, tvoju malenu njuskicu i jedva cekala da dodjes u njen dom.
Sada obe tugujemo i bolujemo sto te nismo spasile vec odvele u smrt.
Jedina neznost u kojoj si opusteno uzivala je sat vremena u mom zagrljaju pre nego sam te prepustila bolu i putu bez povratak.
Oprosti mi sto sam te izneverila. Sto sam izneverila tvoje poljupce i tvoju sicusnu glavicu koja se gurala u moj vrat... Oprosti andjele kog sam za tako malo vremena jako zavolela. Oprosti mi sto sam te sinoc ostavila iako sam osetila da si smirena u mom narucju...
Lepotice Gvozdena, najtuznije od svega mi je sto si u svom malom zivotu jako gladovala, sto ti nismo pruzili sve one divne ukuse o kojima nisi ni sanjala...
Ljubim te i neka te cuva cvet nase ljubavi u tvom kovcegu...
Poljubi Micu i reci joj da je mama Gordana puno voli.