Na starom forumu sam malo pisala o tome, Lela zna više... bilo je prestrašno
Zorro i Luna ničim izazvani, bar ne nama vidljivo su tako zaratili da smo ih morali odvojiti. Bilo je strašno, Luna je napadala čak i mene kad sam joj stavljala hranu i mislila sam da će tako ostati zauvijek.
Nakon nekoliko mjeseci, opet smo ih nekako sprijateljili na neutralnom terenu i do noćas je vladao mir.
Luna, inače zekica predator, nikada nije prihvatila pridošlice i živjela je sa Zorrekom u svom izoliranom svijetu.
Van su išli na smjene s ostalom četvorkom i tada su se naizmjence ograđivale gajbe dodatnom ogradicom, a u samom početku još i kartonom kako se ne bi niti vidjeli.
Danas smo dezinficirali gajbe i usput obavili higijenu. Nevolje su započele već pri povratku u gajbu i tada sam da spriječim ozljede, podmetnula svoju ruku pod nečije zube
Nije bio ugriz do krvi, ali je boljelo kao da je.
Svi koji nikada nisu vidjeli pravu borbu, ne mogu niti zamisliti kako ta mila i mekana stvorenja u sekundi postanu krvoločni borci
Zorro još i ne, on se bori na tipično zečji način, ali Luna napada prednjim šapama i zubima, skače u zrak i grize, grebe....
Nakon tog popdnevnog nesporazuma, ja sam gotovo predosjećala da je nevolja na vidiku. Ali ipak su se primirili, ležali opušteno jedno kraj drugoga, lizali se...
Jedino što me smetalo je način na koji on njoj čisti oči. I sad kad razmislim, radi to već jedno vrijeme. Naime, izgleda kao da joj grize nutarnji dio oko oka... a već par dana joj je taj dio nekako čudan.
I cijelo popodne je Zorro mrzovoljan, a razlog zna samo on...
I večerali su i sve je izgledalo ok, kad su se otvorila sva vrata pakla.
Zorro ju je počeo tjerati iz jednog kraja gajbe na drugi i na kraju su se opet sukobili u zraku. Kako je njihova gajbica niti na metar od mog radnog stola, skočila sam u trenu i ovaj put gadno nastradala.
Na palcu imam dvije duboke rane, duge centimetar i pol, od Luninih zuba. Ne znam jel ugriz bio namjenjen meni ili Zorreku, ali svakako je bolje da se na putu našla moja ruka, nego on
Tek nakon nekoliko špricanja srebrom je prestalo boljeti i krvariti i sad već izgleda kao stara rana.
Na kraju sam se bila prisiljena odšuljati u podrum po rezervnu gajbu, jer ovo je faza u kojoj ne vjerujem da će biti povratka na staro ili bar ne u dogledno vrijeme.
Stavila sam ih gajba do gajbe i iskreno priznajem da ih uopće ne razumijem. Ne mogu odrediti jesu li urnebesno sretni što su razdvojeni ili su jadni i žalosni.
Luna je u roku sat vremena bar 30 puta zaznačila svoju pojilicu, ali i sve kuteve i ogradicu od svoje gajbice.
Ali sjedi ukočeno i ne opušta se, a kamoli da bi legnula.
Zorro živčano nahitava wc po gajbi i nema mira. Čak je i ogradu grizao prema njenoj gajbici
Sve ovo je izbezumilo i Jazza. Kao da ih je doživljavao kao jedno i sad je i on sav uznemiren razvojem događaja. Obilazi njihove gajbe, njuši se sa Zorrekom koji kao da se postavlja u - branim svoju gajbu - položaj, čak je i pokušao hodati po Zorrekovoj gajbi, gurao šapice, nešto mi je pričao i čini se da je totalno zbunjen i gotovo nezadovoljan
Nikada se Zorro i Luna nisu tako slagali i uklopili kao ostali.
To pripisujem tome što su ostali došli u razmaku od tjedan dana jedan za drugim. A i Luna je poseban karakter.
I sad sam beskrajno žalosna, jer mi se čini da će ovaj puta zaista ostati trajno razdvojeni
Ona sa svojim problematičnim zubićima koji vjerojatno uzrokuju povremenu razdražljivost i on mrgljav iz samo njemu znanih razloga....
Da li ga je danas izbezumilo što su uklonjeni njihovi mirisi iz gajbice, to što je ona prva ušla u čistu gajbu, to što je pregrmio čišćenje smrdljivih vrećica, to što sam mu dala oralno srebro i još na sve to rezala noktiće - zna samo on....
I sad kad je gajbica samo njegova, umjesto da uživa, kao neki stari čangrizavi starac, već satima ljutito cupka po gajbi i nema mira. Kao da mu fali Lunica da bi imao koga gnjaviti
