Prije godinu dana, 12. studenog 2006. godine, svoje prekrasne očice zauvijek je sklopila naša draga Rudica. Otišla je na onu prekrasnu livadu ispod duge, ostavivši nam srca ispunjena neizmjernom tugom ali i pregrštom prekrasnih uspomena. Iza nje je ostala nezaboravna ali vječna priča o jednom divnom druženju, o jednoj neobičnoj ljubavi, o tisuću svakodnevnih zgoda, protkana brojnim fotografijama i video zapisima. Mali dio te velike priče podijeliti ću sa vama, danas na ovu tužnu obljetnicu.
Stigla je u naš dom kao rođendanski poklon. Bila je malena, plaha i vjerojatno prestrašena, proživjevši prve mjesece svojega života u prodajnom prostoru Pet shopa. Nismo gotovo ništa znali o kunićima, no shvatili smo da želi slobodu i od prvoga dana cijeli stan je bio njezin. Ovo su njene prve dvije fotografije.
Već prvih mjeseci boravka u našem domu, nakon što smo od nje ljubazno " posvojeni". oduševljavala nas je svojim neobičnim pozama odmaranja, a od samog početka bila je vrlo čista i uredna – prava dama. Još nam je u sjećanju kad se prvi puta bacila na leđa i ostala tako nepomično nekoliko trenutaka a mi smo pretrnuli od straha…..
Bila je vrlo znatiželjna i često bi se dizala na stražnje noge, osluškujući šumove a i poze njenog umivanja bile su zgodne.
Vrlo brzo nam je pokaza svoju želju da bude mažena i da su naše ruke nešto njoj veoma drago, bilo da smo sjedili u fotelji ili ležali na krevetu…….
Rudičin jelovnik bio je vrlo različit i vrlo bogat a uz njezin "švedski stol" nastalo je pregršt zanimljivih fotografija………
Posebno je voljela djetelinu a vrlo sretno je djelovala u svom "sjeniku", gdje je piškila i kakila, ali samo u jednom kutu. Ispod sijena nalazila se piljevina.
Ova priča o Rudici bila bi zaista predugačka kada bi vam pokazali samo najdraže
fotografije i zato evo samo nekoliko najdražih od najdražih sa potpisima: " zagrljeni, zagrljeni…", " plava plahta", " ljubim te ", " jež ", " jutro na krevetu " i " zimsko sunčanje"…………..
To je eto priča o našoj Rudici, Rudici koju volimo zauvijek, i koja nam je pružila pet godina nezaboravnog druženja, nježnosti i ljubavi. Zahvaljući njoj sklopili smo mnoga divna prijateljstva koja će trajati kao i ona.
U nedjelju 12. prosinca 2006. ispratili smo našu dragu Rudicu na njeno posljednje počivalište na jednom od prigorskih brežuljaka u potkalničkom kraju. Njen mali grobek, zaštićen malom stijenom, smjestili smo u sjenu delničke hlojkice ( smrekice ) i rapske juke a uz njega raste i bakina mini ruža. Ni sam neznam koliko smo prolili suza, no suznih očiju pratili smo prekrasan oproštaj od naše Rudice na ovom forumu. Hvala svima na toplim riječima utjehe u tim trenutcima.
Posebno nas je dirnula Rudičina slika koju nam je poslala Lady Stardust, zatim crtež Rudice koji nam je poslala zekica_popy kao i filmić koji je na You Tube stavila naša Istranka Moro…….
http://www.youtube.com/watch?v=AvuhDyH2 ... ed&search=
Svaki puta, kad čujem na radiju tu pjesmu oči mi se ispune suzama, jer na neki način to je postala i ostala pjesma naše drage Rudice………….
No, Rudica je i dalje je s nama, mota se tu negdje po kući, i još uvijek nam se pričini kao da je nešto malo bijelo projurilo kraj naših nogu…………
...djeco, slušajte dobro što vam ja kažem......( slušajte, ali radite po svojem.......)
ali znaj da se ona sada igra sa svim našim zekačima ispod duge na zecolivadi 
