Od navale Nerinih hormona nije se znalo da li je teže njemu ili nama. Supruga je ujeo 4 puta i to baš pravo

Na potkolenici i ruci još nosi rane. Mene je ujeo dva puta, ali puno nežnije.

Ipak sam ja njegova mama. Zidovi su nam prošarani nekim neobičnim šarama koje je mali

načinio u trenucima "nadahnuća". Sve u svemu, od sinoć, moj mali miš je završio karijeru ljubavnika.
Iznenađena sam koliko je dobro prošao kroz celu tu situaciju. Nakon dvadesetak minuta od intervencije (još smo bili na putu kući) se počeo buditi, nakon sat vremena je piškio (i to tri puta), prvih pet kuglica (doduše od hrane pre kastracije) se pojavilo posle sat i po vremena. Hrabriša moj je još bio ošamućen od anestezije, a već je pokušao da jede jabukicu. Noćas, oko 1 je jeo malo sena, a jutros mi je oteo

jabuku iz ruke. Pio je dosta vode (on to inače radi, ima 2 kg, a pije 3-4 dcl dnevno) i ostavio još dvadesetak kuglica koje mi nije dao da počistim
Od sinoć se nekoliko puta umivao, a jutros baš onako, pravo. Kad otvorim kavez da ga mazim ili ponudim hranom samo gleda kako bi izašao.
Ne znam da li je na ovako dobar tok uticalo to što sam mu već mesec dana davala raznorazne lekovite biljke (sušene), to što je dobio sveži maslačak pred odlazak vetu, njegovo opšte stanje (i duha i tela

) ili sve zajedno. Nije ni važno. Bitno je da je moj hrabrica sve to više nego dobro podneo i zahvalna sam Bogu na tome.
Veeeeeliko hvala Klio (bez nje se u Beogradu u vezi zekarica ništa ne dešava

) i Pevaljki na podršci koju su mi pružale tokom ovih dana.