mala prinova u obitelji :)))

[Bijou]

Ma pahuljica mala, kako je slatki Ova zadnja di leži na krevetu mi je predivna!

[markiza]

Joj kako sam ja porasto, ma pravi sam decko Preslatki sam zekolino puno poljubaca veeeelikiiiiih velikom zekacu

[malisa.simba]

hvala vam svima! i mi vama šaljemo puno pusa

[Pahuljica_Ri]

kako je njemu teško u životu.. Predivan je!

[Džebra]

Aaaaaa, prelijep jeeee

[malisa.simba]

Evo da se malo i mi javimo s novostima. Simba je imao svoj prvi začep prouzročen vrućinama, velikim otpadanjem dlake i neprestanjim lizanjem iste. Tu noć kad je sve započelo, je bio pušten jer smo mi bili na rođendanu i tek smo ga pri povratku zatvorili u kavezić, ja sam se kasno probudila i čim sam shvatila da Simba nije uopće grizao rešetkice da ga pustim van (a to svako jutro radi od osam sati) sam shvatila da možda nešto nije u redu. Drugi znak je bio što nije odmah mahnito izjurio iz svoje nastambe, a treći što je pojeo tek malo peršina uz nagovaranje. Kunjao je ostatak dana uz moje povremeno maltretiranje sokom od ananasa i ostalim preparatima, jeo je malo peršina i sijena uz doslovno guranje u njušku, a šprici nije htio prići niti na 10 metara. Čim bi mu krenula masirati stomačić, čula bi kruljenje crijeva, vodu je potpuno ignorirao, a kuglica je bilo jako malo. Kako mu nisam upjevala dati špricu sa uljem, a niti išta drugo jer bi krenula panika stoljeća otišli smo dr.Poliću. Na prvi pogled, moram priznati, nisam bila oduševljena njime. Simpatičan je, srdačan i razgovorljiv, ali je samo ukratko pitao što se desilo i dok se nisam ni snašla zabio mu injekcije, a kako sam ja bila u šoku i nisam pazila, a niti mi je rečeno da pazim (to je naš prvi odlazak kod veterinara) Simba je skočio i krenuo mahnito trčati po ambulanti. Na što sam ja krenula paničariti da se nije ozljedio jer mu je tamam bio zabio špricu, a Polić i onaj što radi s njim su samo prokomentirali ma nije, jedino ako sam sebe nije ozljedio. I onda mu je nastavio davati tu infuziju kao da je to nešto najnormalnije bez da je pomazio zeku ili pogledao je li u redu sve. Morali smo idućih pet dana za redom ići kod njega po infuzijice, a kako sam imala gomilu obveza i bilo me strah gledati, dečko ga je vodio i rekao je da previše paničarim i da je zeko bio sasvim dobar i miran i da veterinaru ništa ne fali.
Simba je cijelo vrijeme začepa pomalo papao i sijeno i radić i peršinić, ali nije imao neku probavu i moralo mu se gurati i odbijao je suhu hranu u potpunosti. Sa špricom nisam uspjela ništa niti ja niti dečko niti oboje skupa jer zec podivlja ako je samo ugleda.
Simbić je sad odlično, skakuće, papa puuuuno i kaka još više.
A za veterinara, unatoč tome što priznajem da sam paničar, nemam toliko dobre komentare. Po mom mišljenju fali mu doza suosjećanja. Eto toliko od nas, Simba vas svih pozdravlja jednim zecoplesom, a ja s puno pusa

[wildflower]

Evo da se malo i mi javimo s novostima. Simba je imao svoj prvi začep prouzročen vrućinama, velikim otpadanjem dlake i neprestanjim lizanjem iste. Tu noć kad je sve započelo, je bio pušten jer smo mi bili na rođendanu i tek smo ga pri povratku zatvorili u kavezić, ja sam se kasno probudila i čim sam shvatila da Simba nije uopće grizao rešetkice da ga pustim van (a to svako jutro radi od osam sati) sam shvatila da možda nešto nije u redu. Drugi znak je bio što nije odmah mahnito izjurio iz svoje nastambe, a treći što je pojeo tek malo peršina uz nagovaranje. Kunjao je ostatak dana uz moje povremeno maltretiranje sokom od ananasa i ostalim preparatima, jeo je malo peršina i sijena uz doslovno guranje u njušku, a šprici nije htio prići niti na 10 metara. Čim bi mu krenula masirati stomačić, čula bi kruljenje crijeva, vodu je potpuno ignorirao, a kuglica je bilo jako malo. Kako mu nisam upjevala dati špricu sa uljem, a niti išta drugo jer bi krenula panika stoljeća otišli smo dr.Poliću. Na prvi pogled, moram priznati, nisam bila oduševljena njime. Simpatičan je, srdačan i razgovorljiv, ali je samo ukratko pitao što se desilo i dok se nisam ni snašla zabio mu injekcije, a kako sam ja bila u šoku i nisam pazila, a niti mi je rečeno da pazim (to je naš prvi odlazak kod veterinara) Simba je skočio i krenuo mahnito trčati po ambulanti. Na što sam ja krenula paničariti da se nije ozljedio jer mu je tamam bio zabio špricu, a Polić i onaj što radi s njim su samo prokomentirali ma nije, jedino ako sam sebe nije ozljedio. I onda mu je nastavio davati tu infuziju kao da je to nešto najnormalnije bez da je pomazio zeku ili pogledao je li u redu sve. Morali smo idućih pet dana za redom ići kod njega po infuzijice, a kako sam imala gomilu obveza i bilo me strah gledati, dečko ga je vodio i rekao je da previše paničarim i da je zeko bio sasvim dobar i miran i da veterinaru ništa ne fali.
Simba je cijelo vrijeme začepa pomalo papao i sijeno i radić i peršinić, ali nije imao neku probavu i moralo mu se gurati i odbijao je suhu hranu u potpunosti. Sa špricom nisam uspjela ništa niti ja niti dečko niti oboje skupa jer zec podivlja ako je samo ugleda.
Simbić je sad odlično, skakuće, papa puuuuno i kaka još više.
A za veterinara, unatoč tome što priznajem da sam paničar, nemam toliko dobre komentare. Po mom mišljenju fali mu doza suosjećanja. Eto toliko od nas, Simba vas svih pozdravlja jednim zecoplesom, a ja s puno pusa

Da, kod Polića je to opće poznata stvar. Više mi je koma onaj koji radi s njim, ko mrtvo puhalo. Ali kako mi je jedna draga osoba rekla : "On nije tu da mazi tvog ljubimca nego da ga izliječi". Ja osobno za sve idem u Njušku i za njih imam samo riječi hvale. Kod Polića smo jedino obavili sterilizaciju.

Drago mi je za je zeko super, samo neka tako i nastavi, srećica malena
I Ozzy je bježao čim bi vidio šta se sprema. Ali nismo odustajali, dečko bi ga držao ja hranila.
Drugi put ga probajte prvo umotati u ručnik ko malu sarmu i onda dovest špricu pred njega (nadajmo se da neće bit drugog puta)

[malisa.simba]

Razumijem ja to sve, ali nisam mislila da ga baš mazi i igra se s njim nego da se odnosi prema njemu kao prema svom pacijentu, a ne da ima stav, aha još jedan kunić na repertoaru daj da mu zabijem to što brže jer imam puno posla. A drugi ne zaslužuje uopće komentar, neki ljigavac

Joj vjeruj mi da sam sve živo pokušala i bili smo i ja i dečko i prvi put smo na jedvite jade uspjeli malo mu parafina dati, al' kad sam ga drugi put zamotala u ručnik je krenuo toliko paničariti, a još kad smo mu približili špricu sam mislila da će ga srčani udar strefiti. Očito ne znam pravi način, a bilo me strah da bi se mogao ozljediti pa zato i jesmo otišli kod veterinara. Mislila sam da će mi on pokazati što sam mu i pripomenula, ali je samo kimao glavom i govorio da mu moram davati na špricu kako god znam i umijem.

Ali hvala ti i ja se nadam da ne ćemo opet morati to proživljavati

[markiza]

Jadnicko ali bitno je da je najgore proslo. I ja isto mislim da bi veterinar trebalo imati vise saosecanja prema zivotinjama ali eto ljudi su razliciti a samim tim i razlicitih shvatanja i reagovanja, ali da ne duzim nadam se da vise nikada ni necete morati kod veta. Puno poljubaca predivnom Simbici od Zeke-Peke i mene

[Bijou]

Prvo, drago mi je da je zeko dobro! Drugo, žao mi je što si tako doživjela Polića... Da, gužva je kod njega stalno, da možda izgleda kao na traci, ali nemam dojam da ne sluša. Ja kod njega volim doći pripremljena tipa: imamo začep. I onda on dok vadi injekcije ili šta god meni govori da je držim, u isto vrijeme me ispituje simptome da potvrdi dijagnozu i to bude brzo gotovo. Ali učinkovito! Možda izgleda bezosjećajno, ali on to sigurno nije. Nema on vremena gladiti i ćakulati. Kad smo došli na sterilizaciju, on je pripremao injekciju za uspavati ju, za to vrijeme je meni rekao neka je izvažem i dok sam ja komentirala - jer je mačka ležala odmah do vage - kako će se Bijou prestrašiti mačke (uopće od straha nije ni primijetila mačku) on joj je već zabio injekciju. E sad, ono što je meni bilo koma - ja ju nisam htjela gledati kako će zaspati jer sam mislila da ću se rasplakati - a on je za to vrijeme već govorio kada da dođem po nju i šta doma da napravim da joj bude ugodnije. Kad sam došla po nju, bila je u transporteru i kako sam se ja bojala da se neće probuditi on je prodrmao taj transporter da mi pokaže kako se već lagano budi iz anestezije, a meni se srce steglo, iako realno njoj ništa nije moglo biti od toga. To ti je kao kad rodiš, pa babice "bacakaju" tek rođeno dijete ili pedijatri na pregledu - to izgleda puuuno grublje od onoga što bi mama radila, ali ništa im ne može biti. Dok joj je npr. rezao noktiće, to je radio brzinom munje, Bijou je bila izuzetno mirna, i tek sad sam mu rekla da joj ja ubuduće to želim radit, onda je usporio i pokazao mi kako.
Preopširna sam, ali nadam se da si shvatila što sam htjela reći.

[malisa.simba]

Hvala ti i Markiza i Bijou na lijepim rječima! Simba je potpuno oporavljen i mali vragolan kao i uvijek

Razumijem u potpunosti što želiš reći i shvaćam ja i njega i činjenicu da ima jako puno pacijenata i da su njemu radnje poput davanja infuzije ili injekcije već refleksne i automatizirane. također sam čula jako dobrih komentara o samom doktoru. zbog toga što zna svoj posao sam i otišla kod njega, ali po meni biti dobar liječnik nije samo znati obaviti svoj posao kako spada već i pružiti pacijentu neku toplinu da ti se poželi vratiti. znajući da si samo još jedan na repertoaru ne stječeš privrženost niti sigurnost u tog doktora, u ovom slučaju veterinara. s razlogom rade baš taj posao koji je prisan sa životinjama i ljudima pa onda očekujem i dozu empatije.

[Bijou]

Stoji sve što si rekla! I u potpunosti te kužim. Ja sam već negdje na forumu bila napisala da sam ja njegov fan Imam i papige, i kad se jedna prehladila nitko od tri veterinara koja sam zvala u gradu me nije htio primiti, kao ono...neš' ti ljubimca , a on je to shvatio ozbiljno, dao mi antibiotik i evo nas još puno godina nakon toga živi i zdravi (i nakon toga sam bila s papigama kod njega). I s obzirom da ljetujemo u istom mjestu, kad smo se tamo sreli pitao me da li je i Bijou samnom, kad sam rekla da je, rekao je da ga slobodno zovem ako šta trebam...e tu me je dobio!