Lady Stardust je napisao/la:Ovo po simptomu bi mogao biti tumor koji je pukao ili prerastao
Veterinar je rekao da je ili tumor ili cir vjerojatno u pitanju. E sad, ako se netko sjeca da je bila na operaciji prosle godine u svibnju jer smo joj na mjestu gdje se cijepila protiv miksomatoze otkrili kao neku tamnu krasticu/izraslinicu. Tada joj je to vet otstranio i rekao da je to tumor, ali da ne mora biti zlocudan te da ga svakako izvijestimo ako uocimo novu izraslinu.
Do zadnjeg dana smo ju pregledavali redovito po cijelome tijelu, pratili posebno taj operirani dio, prepipkavali ju, ali nigdje se vise nije pojavilo ista slicno niti je imala neke simptome ikakve bolesti ili tegobe. Bila je bas veseo, aktivan i sretan zec, 90% vremena izvan kaveza, trckarala je svuda, za nama, igrala se, istrazivala, bila radoznala i sve vise poprimala ljudske osobine. Ni traga nekoj naznaci bolesti. Jela je tocno sve po jelovniku s foruma, u redovito vrijeme, nije zivjela stresno, tretirali smo ju doslovno kao dijete, a ona nam je uzvracala istom mjerom i ponasala se toliko mazno i pametno i umiljato da je granicilo s nevjericom (sto vi i sami znate jer vjerujem da su svi mali uhati krznenjaci takvi).
Jos smo mislili da li da ju i steriliziramo, za svaki slucaj, da znamo da smo napravili bas SVE sto je u nasoj moci da ju zastitimo od mogucih bolestina, ali smo dvojili zbog komplikacija i moguceg smrtnog ishoda. Uzasno nam je jer nije dozivjela ni 2g, jednostavno je dosao kraj bez ikakve naznake, najave, pripreme, pokusaja izljecenja, oprostaja, icega. Bez simptoma, a to je ono sto nas je docekalo totalno nepripremljene i sokirane. : ((( Srecice nasa, zasto nam nisi nekako pokazala da nesto nije u redu (ako si toga uopce bila svjesna), dali bi sve od sebe da te spasimo i pomognemo ti? : (((( To mi je najbolnije. : (
Ostaje samo cinjenica da vise nikada necemo imati zeku, a vjerojatno ni ljubimca opcenito, bilo bi nam prebolno jer ovo nas je unistilo, vezali smo se vise nego sto mozemo zamisliti i bas nam je sada uzasno tesko i mucno. Samim time vam se svima zahvaljujemo (a i nasa najmilija Poncica takodjer) sto ste nam bili divni forumski prijatelji i podrska kada je trebalo, pomogli su nam vasi savjeti i iskustva nebrojeno puta jer u svemu tome smo bili novi i pocetnici, a sve sto smo naucili, naucili smo ovdje s foruma. Ispricavam se i sto mozda nismo bili aktivniji u forumskim raspravama, ali ja zbilja imam manjak vremena, pisem za nekoliko portala, radim i jednostavno nisam stizala biti i na forumu koliko sam zeljela.
U svakom slucaju, hvala vam od srca, zbilja ste istinski zekoljupci i nasi (i zivi i preminuli) zekasti slatkisi to osjete, svjesni su do maksimuma i znajte da nas vole koliko je to najvise moguce u njihovim malenim srdascima. Hvala vam i zelim vam srecu sa vasim malim ljubavima, da vam sto duze zive i uveseljavaju vas iz dana u dan. : )
Evo, stavit cu za kraj jednu od posljednjih Poncicinih fotografija, za uspomenu koja ce nas zauvijek radovati, ali i zauvijek boljeti u dusi. : (

Pa pa, najdrazi nas bebasti njonjo.
