Postao/la fleshettes » uto sij 04, 2011 19:31 pm
Puno ih ima tu bakteriju u sebi a ne umru zbog nje, pogotovo ne na ovakav način. Meni je prevelika slučajnost da se problem sa zubom desio baš kad je i septikemija kulminirala i ne mogu prihvatiti ideju da to čupanje zuba nema baš nikakve veze sa smrću par sati kasnije. Također, trzanje glavice nema nikakve veze sa septikemijom. Način na koji se trzao je izgledao baš kao da reagira na zub. Krv iz nosića par sekundi prije smrti također upućuje da je taj zub imao veze s tim.
Vjerujte mi, bilo bi mi puno lakše da je stvarno ta bolest u pitanju bila i kad bi znala da nisam mogla baš ništa napraviti. Ali po svemu, nažalost, čini mi se da nije.
A napisat ću opet tu što sam ini u PM, čisto da odgovorim na sve vezano s pričanjem s veterinarom:
Iskreno, meni je trenutno puno preteško izravno komunicirati s njim i objašnjavati mu cijelu priču u detalje. Ako bih se i odlučila na to, vjerojatno bi nakon 2min preraslo u agresiju i plač, što je također nepoželjno, tako da će eventualno moj dečko nazvati ili izravno u Bubi s njim popričati.
Ne vjerujem da bi itko od njih bio ravnodušan na to što se desilo i znam da svi radimo greške, ali činjenica je da je (Tomislav, Saša, više ne znam kako se zove taj "naš") bio nemaran u našem slučaju. Ono što zapravo ne želim čuti je da postoji mogućnost da bi Stevo još bio živ da je vet bio pažljiviji. Ili ja.
Ali nešto ću morat čuti, jer neki razlog moram znati. Na kraju krajeva, i dalje ćemo odlaziti u Bubu s Millom, tako da ćemo eventually to reći tamo. Naravno javiti ću tu što mi je rečeno...
U svakom slučaju, hvala. Meni je Stevo bio kao dijete i tu zaista ne pretjerujem. Tuga je beskrajna, a i dalje sam u šoku, očekujem ga iza svakog ugla i zapravo ne mogu prihvatiti da ga stvarno nema. Ne znam koliko će trajati i kad će proći, ali eto, nadam se da će ubrzo jer ovako ne mogu funkcionirati, a zbog sebe i svih oko sebe, moram.
Eto, hvala još jednom.