Zdravo svima... Nije me bilo neko vrijeme, jer me je sve previše opterećivalo. Pročitala sam dosta foruma i knjigu, imam odličnog veterinara koji puno zna o zekama i odlučila sam privremeno prestati analizirati svaki njen potez i u svemu vidjeti katastrofalan ishod. Previše sam se bila opteretila čitanjem tema o bolestima zečeva i onda noćima nisam spavala držeći ju na oku ili bih se trzala na svaki njen šum. Sada smo se privikli na nju, pa sam opet tu. Ovo nije savjet drugima da to isto čine, ali mom analitičkom umu je sve kobno završavalo, pa sam bila odlučila da se malo odmorim.
Lea je super, ugojila je guzove i presretno skakuće po stanu. Hranimo je domaćim sijenom i kupovnim u odvojenim hranilicama (nekad voli jedno, a nekad drugo), peletiranom hranom, povrćem i ponekad voćem (dozvoljenim, naravno), te joj na okolnim planinama beremo grančice lijeske. Sada je i treniramo da smo mi ti koji hranu dajemo i da može prići kada joj mi damo dozvolu, jer je na Cuni skakala tako da nije gledala, pa smo znali završiti u ranama. Polako napredujemo i sada zna šta znači podignuta ruka, ali je s vremena na vrijeme prenese to njeno ludovanje. Također se odlučila za dva mjesta u dvije prostorije na kojima vrši nuždu. Nije htjela koristiti WC-e, pa smo joj prekrili ta dva mjesta komadima itisona, koje često peremo. To voli i od tada je bilo svega par puta da je pokušala da obavi nuždu negdje drugo, a to radi baš kada ispituje da li je držimo na oku. Onog trenutka kad pomislimo da uzviknemo "Ne!" odskakuče na svoje mjesto.
Pregrizla je kabl od adaptera aparata za brijanje, jer smo greškom ostavili vrata od kupatila otvorenim. Naš prvi kabl...

Više problema nismo imali.
Po cijeli dan dremucka i čak se izvali. Prvi put sam pomislila da ju je srce opalilo kako se bacila, ali sam ubrzo shvatila da se zeka opustila u svojoj kartonskoj kutijici toliko da je se ništa ne tiče. Čak i sanja da jede, da kopa rupice i sl.

Navečer se ganjamo i smireno me čeka iza kaveza, stola i sl. da je pronađem i onda šmugne dalje. Uopće nije preplašena tada, nego dođe do mene i počne ona mene ganjati, a ja joj vratim. Ima i svoju plastičnu cijev kroz koju se provlači.
Veterinara zovemo kada treba noktiće rezati, a sami je češljamo furminatorom i četkom. To nam znatno smanjuje potrebu za malt pastom. Dajem joj pastu za mace, jer druge nema u Sarajevu. Vet nas je naučio i kako da je podižemo, ali ja to ne radim bez velike potrebe, jer još uvijek se plašim da je ne povrijedim. Tek je 4.5mj tu i baš mi je bezveze peglati sa podizanjem. Inače ovaj način podizanja super podnosi i uopće ne mlatara nogicama. Znam da ju je čiko od koga smo ju uzeli dizao tako, pa je valjda od malih nogu naviknuta na to da joj neće biti ništa.
Kasnije ću postaviti i neke slike svog malog vražićka.
