Kao prvo najveća Vam hvala što ste nam prije godinu i mjesec dana pomogli i na taj način našoj Kiki produžili život i priuštili nam još stotine sretnih i nezaboravnih trenutaka s njom.
U utorak/srijedu primjetili smo da kaka na lančiću, odmah smo joj davali malt pastu i ukinuli voće i pelete, bila je ljuta naravano, u četvrtak smo je vodili veterinaru na injekcije i ona je i dalje bila naš mali sretan zec, u petak sam je zatvorila u kavez i stavila pokraj sebe kako bih mogla gledati kako se ponaša, jede i kaka, od muke je grizla rešetke


Suprug i ja smo još satima plakali nad njom i provjeravali da li je sve to istina.....a još u srijedu navečer je plesala zecoples i igrala se po stanu....sad je na ranču pokraj ribnjaka i nadamo se da je čuvaju srne, malo lane i onaj divlji zeko što tati voćke uređuje

Ne možemo vjerovati da je nema, da joj nismo mogli pomoći, i da nas je čekala da dođemo i da se oprostimo od nje....a tako smo se veselili da će nam sin kad malo poraste imati prijateljicu
