Kao prvo najveća Vam hvala što ste nam prije godinu i mjesec dana pomogli i na taj način našoj Kiki produžili život i priuštili nam još stotine sretnih i nezaboravnih trenutaka s njom.
U utorak/srijedu primjetili smo da kaka na lančiću, odmah smo joj davali malt pastu i ukinuli voće i pelete, bila je ljuta naravano, u četvrtak smo je vodili veterinaru na injekcije i ona je i dalje bila naš mali sretan zec, u petak sam je zatvorila u kavez i stavila pokraj sebe kako bih mogla gledati kako se ponaša, jede i kaka, od muke je grizla rešetke
, nakon posjeta veterinaru u petak kao da joj je postalo malo lošije i onda sam je krenula masirati (masaža nam je uvijek do sada pomogla) ali ovaj puta kao da joj je od toga bilo lošije, počela se tresti i sve manje i manje jesti i kakakti, u subotu više ništa nije ni jela ni kakala, hranili smo je ananasom vodili na injekcije, masirali, mazili...u nedjelju opet injekcije...nije bolje i onda nakon masaže katastrofa, više nije mogla hodati, parafinsko ulje nije pomagalo, sab simplex kapi, ananas,,,nije ni vodu mogla piti, pa smo joj davali špricom na usta,ali i dalje joj je pasalo da je mazimo po obrazima
i nakon što smo uspavali četveromjesečnu bebu, vratili smo se k njoj i kad smo kleknuli do nje ona se pokušala ustati no nije uspjela, par puta je zahroptala i u 15 do 1 noćas otišla je zauvijek od nas.Suprug i ja smo još satima plakali nad njom i provjeravali da li je sve to istina.....a još u srijedu navečer je plesala zecoples i igrala se po stanu....sad je na ranču pokraj ribnjaka i nadamo se da je čuvaju srne, malo lane i onaj divlji zeko što tati voćke uređuje

Ne možemo vjerovati da je nema, da joj nismo mogli pomoći, i da nas je čekala da dođemo i da se oprostimo od nje....a tako smo se veselili da će nam sin kad malo poraste imati prijateljicu
i da će se skupa igrati.... Kika tako nam je žao!
to je strašno kada ih tako gledaš, a potpuno si nemoćan 

...strasno,zao nam je 


