Nisam verovala da cu skoro stavljati temu u ovom potforumu... Jos manje da ce to biti zeka kojem sam u trenutku kada je spasen kao beba predvidjala jako lep zivot jer je u svemu bio poseban.
Iako ne verujem u sudbinu, nekako za njega mogu reci da nas je eto takav jedan vid zivotne price uvek sastavljao i rastavljao. Postojali su momenti kada sam imala uslova za treceg zeca ali tada ili sam ga imala (Biberko) ili je Munja bio kod nekog drugog, i to je ono sto me najvise boli. Osecaj da je ostao kod mene i da ga nikada nikome nisam dala da bi danas bio ziv.
Njegovu pricu mnogi odavde znaju viewtopic.php?f=29&t=3862&hilit=Munja , maleni je dva puta otisao od mene sa nadom da ide u sretan dom. Prvi put se vratio jako bolesan i zanemaren, na zalost drugi put se nije ni vratio, posle jedva mesec dana u novom domu.
Posle dve nedelje u novom domu sam dobila poruku od nove vlasnice da ima buve, da to vec vide pet dana ali da su se nadali da nije ozbiljno... Tada sam ponovila puno puta recenu stvar da bilo sta sto se desava sa njim jave mi ODMAH, i dala im instrukcije sta da rade da se rese posasti (devojka ima salon za sisanje kucica koji je u istom hodniku gde se nalazio i Munja, u istoj kuci). Dogovarali smo se da odem da ga obidjem tih dana, ali se meni tada desilo nesto nenadano sa ocem zbog cega su moji morali doci hitno Beograd kod mene, potom ja sa njima u Crnu Goru tako da sam posetu odlozila za posle praznika jer sam imala i goste do 08.01.
Postojalo je vise stvari koje su me cinile nemirnom kada su udomitelji u pitanju ali sam stalno stisavala sebe da preterujem i da sam previse posesivna.
REcimo, prilikom jedine posete videla sam da je u sobi gde boravi samo parket i da mu je to jaaako neugodno, obecali su da ce stviti tepih, ali na slikama koje sam dobijala nigde nije bilo tepiha. Onda, jednom me je cura pozvala i pitala sta da radi jer nisu nasli Cuni Complete da mu kupe a hranu koju su mu kupili nije hteo da jede!!!! Sisavala sam sebe da ne prasnem od ljutine jer sam puno puta ponovila da se hrana ne kupuje kada potpuno nestane i da se ne menja da MORA jesti istu hranu i sta GOD da se desava da me ODMAH pozovu!! Pitanje je da li bi me zvali da je Munja hteo jesti tu hranu.
Odmah sam im objasnila gde imaju da je kupe i otisli su, dakle uvek smo resavali problem odmah ali eto... trebalo je od samog pocetka da znam. U neku ruku sam bila zahvalna sto su uzeli zeku iako su znali da ima zdravstvenih problema i stalno sam smirivala sebe da budem strpljiva sa njima.
01.02. sam dobila sledecu poruku: " Ne mogu da pisem, u najgorem sam stanju, lose mi je... Zato pisem preko poruke, Munja je ugino... preko noci, pre 5 dana je bio malaksao, veterinar mu je merio secer, bio mu je visok odjednom, i rekao je ako hoce da jede da ce biti dobro, on je jeo i zivnuo i sve je super bio, skakao igrao... i sinoc opet bude malaksao, veterinar bio, merio secer opet visok, i pio je mnogo vode i mnogo piskio al je i dalje jeo, i opet je bio super, ja i filip ga obilazili nocu do pola 4 i spavao je, bio je ok... i kada smo se probudili ugino je... Vesna ja cu crknuti, ja ne mogu ovako...ja vise ne znam sta cu od sebe a ni filip...dali su mi tabletu za smirenje jer se 3h ne smirujem vec...zato vam pisem poruku nemam snage da pricam..."
Na ovu poruku jos nisam odgovorila, svako ko ima zeca jasno mu je sta se ovde desava, osim toga OPET NISU ZVALI!!! Imala sam neodoljivu zelju da ovu devojku osamarim...
Osecanja jos uvek negde potiskujem i trudim se da ne mislim toliko o Munji jer me cekaju teske stvari i sa mojim ocem, ali jedno znam, on je zec koji je trebao da bude moj i nikada da ne ode od mene. Totalno sam time pokosena, razocarana i u sebe i u ljude, osim toga vise nikada necu udomljavati niti jednog zeca. Ovo je treci zec koji je umro kod udomitelja ubrzo nakon sam ga dala i vise nemam moralne snage da se posle svega suocim sa ljudima koje ne poznajem i dam im zivotinju.
Lepi moj, nadam se da si negde konacno nasao srecu i dom... Da te vise nista ne muci i da cu te bar na tom mestu imati za sebe jednog dana.