Zeko_Jurica
APSCES CELJUSTI
Uzrok
Apscesi čeljusti uvijek su posljedica zubnih oboljenja. Krivi položaj zubi potiče na nepravilan raspored pritisaka u čeljusti prilikom uzimanja (žvakanja) hrane. Dolazi do pojačanog apikalnog rasta zubiju; zubi počinju probijati kroz granicu čeljusti. Labavljenje alveola, koje se još dodatno pojačava lošom kvalitetom zubiju, olakšava prodiranje bakterija. Na kraju dolazi do stvaranja gnojnih infekcija.
Klinička slika
Obzirom da su zubna oboljenja uzrok apscesu čeljusti, u pravilu dolazi do smanjenog uzimanja hrane i gubitka na težini. Često se može uočiti pojačano slinjenje. Opće stanje kunića je u različitom opsegu poremećeno. Dodatno su moguće probavne smetnje.
Dijagnoza
Već samim opipavanjem čeljusnih kostiju može se utvrditi apikalni rast zubiju i stvaranje egzostoze. Prilikom pažljivog pregleda usne šupljine potrebno je obratiti pažnju na stvaranje oštrih vrhova na zubima, oštećenja sluznice, labave zube i gnoj. Treba provjeriti da li pritiskom na apsces dolazi do izlaženja gnoja iz određene alveole.
Kod apscesa čeljusti moraju se uvijek napraviti rentgenske slike čeljusti u obje ravnine.
Sedacija, pri tome nije nužna! Na rentgenskim slikama moguće je procijeniti granulom, apikalni rast zuba i osteomijelitične promjene čeljusti. To je vrlo važno za daljnju prognozu i oblik terapije.
Prognoza
Prognoza je jako ovisna o obliku otkrivenih promijena na zubima i čeljusti. Može se ocijeniti dobrom, ako su pojedini zubi identificirani kao uzročnici apscesa, i čeljusne kosti nemaju ili imaju slabo izražene osteomijelitične promjene. Što je više zubi uključeno kao uzročnik i što je izraženije propadanje čeljusti, to je prognoza lošija. Često nisu promijenjeni samo zubi i dijelovi čeljusti u području apscesa, već i dijelovi suprotne čeljusti (iznad odnosno ispod). Tada je potrebno pažljivo odvagati da li pokušaj terapije ima smisla ili ne. Jedan apsces čeljusti, ni u kojem slučaju ne mora uvijek značiti i smrtnu presudu. Čak je i ekstrakcija jednog cijelog niza zubi moguća; kunići će brzo naučiti upotrebljavati suprotnu stranu za žvakanje.
Terapija
Liječenje apscesa čeljusti može biti uspješno samo onda ako se izvade svi zubi koji su uzrokovali stvaranje apscesa.
Prije početka liječenja apscesa čeljusti, vlasnik se mora detaljno informirati o slici bolesti. Svaka terapija nužno se mora provoditi više tjedana i kunić u tom razdoblju mora redovito posjećivati veterinara. To vodi povećanim troškovima liječenja o čemu unaprijed treba informirati vlasnika.
Obrada počinje razdvajanjem apscesa pod općom anestezijom. Sadržaj apscesa se vadi, a nastala šupljina ispire s razrijeđenom otopinom Joda (L5), vodikovog peroksida (L6) ili Etakridin-laktata (L4). Apscesnu kapsulu, koja djeluje kao piogena membrana, treba ili po mogućnosti potpuno ispreparirati (ukloniti) ili uništiti s jednom oštrom žlicom. Nakon toga treba ekstrahirati zube koji su imali kontakt s apscesom. Tada je također potrebno učiniti kiretažu prostora alveole s jednom oštrom žlicom kako bi se dijelovi granuloma potpuno uklonili. Apscesna šupljina ostavlja se potpuno otvorena, kako bi se mogla ispirati što je moguće dulje vrijeme. U usnoj šupljini, sluznicu iznad alveola, iz kojih su ekstrahirani zubi, potrebno je sašiti, kako hrana ne bi dospjela u ranu.
Korisnim se pokazalo, gnoj i dijelove apscesne kapsule poslati na mikrobiološku analizu, kako bi se na osnovu antibiograma, infekciju moglo ciljano suzbijati. Dok se čekaju rezultati antibiograma, potrebno je dati antibiotik širokog spektra koji uz to postiže i dovoljnu razinu učinkovitosti u kostima. U tu svrhu treba upotrijebiti Enrofloxacin (L2). Dovoljnu razinu učinkovitosti u kostima također postiže Clindamycin (L1), ali na njega je dosta bakterija rezistentno, te ga treba upotrijebiti samo ako rezultati antibiograma pokažu učinkovitost protiv otkrivenih bakterija. Liječenje antibioticima mora potrajati relativno dugo, pri čemu 4 do 6 tjedana nisu nikakva rijetkost. Apscesna šupljina mora se ispirati u početku svaki dan, a kasnije sve rijeđe. Optimalno je, ako je vlasnik sam u stanju vršiti dnevna ispiranja dok se apscesna šupljina sama ne zatvori. Posebno kada nakon ekstrakcije zubiju ostanu veliki prolazi iz usne šupljine u područje apscesa, dobrim se pokazalo korištenje dezinficirajućeg spreja za usta (npr: Frubilurgyl (L3)) više puta dnevno. U prvim danima nakon operacije potrebno je kuniću dati dovoljnu dozu analgetika. U većini slučajeva, kunić nakon operacije ne želi samostalno jesti, pa ga je potrebno hraniti na silu i po potrebi dati i infuziju, sve dok kunić ponovno ne počne normalno jesti.
Popis lijekova:
(L1) Clindamycin
npr: Sobelin, Cleorobe 7,5mg/kg 2 puta dnevno s.c., p.o.
Kod oralne primjene su česte probavne smetnje.
(L2) Enrofloxacin
npr: Baytril 10mg/kg 1 puta dnevno s.c., p.o.
Ne u vrijeme laktacije (dojenja), trudnoće i u doba rasta
(L3) Klorheksidin
npr: Frubilurgyl (2% Klorheksidin glukonat) -> 2 do 3 puta dnevno po jedan pritisak iz spreja
Za lokalnu primjenu kod oštećenja sluznice u usnoj šupljini.
Dodatak prevoditelja:
Postoji od Plive "Plivasept glukonat" (Važno: ne obični Plivasept nego Plivasept glukonat!) s istim sastavom, ali ne kao sprej, nego kao koncentrat (znači, treba razrijeđivati) i to još u boci od litre. Vidi:
http://www.plivazdravlje.hr -> pretraživanje: plivasept glukonat
Još informacija o klorheksidinu (u spreju) na:
http://www.hsk.hr/HSV/hsv402/klorheksidin.htm
Možete eventualno probati i s Heksetidinom (npr: Hexoral), doziranje isto kao kod Frubilurgyl. U knjizi nije posebno naveden kod liječenja apscesa čeljusti, ali na popisu lijekova se također navodi za lokalnu primjenu kod oštećenja sluznice u usnoj šupljini.
(L4) Etakridin-laktat
npr: Rivanol 0,01 postotni
Lokalni antiseptikum
(L5) Jod-povidon
npr: Braunol, Betaisodona najmanje 1:5 razrijediti
Lokalni antiseptikum
(L6) Vodikov peroksid (H2O2) 1 do 3 postotni
Izvor: Dr.med.vet. A.Ewringmann: Leitsymptome beim Kaninchen
Pojašnjenja nekih medicinskih izraza (pronađenih na internetu):
apsces = gnojna infekcija (upala)
apikal = u smjeru korijena zuba (oznaka smjera na zubu)
alveola = otvor u čeljusnoj kosti u kojem leži zub
egzostoza = neprirodan izraštaj koji se stvara na površini kostiju (čvoruga)
sedacija = kontrolirano stanje suženja svijesti
osteomijelitis = je upala kosti i/ili koštane moždine. Osteomijelitis je najčešće lokalna zaraza kosti, ali može se proširiti i na moždinu, te periost (membranu od vezivnog tkiva na kosti). Akutni osteomijelitis najčešće nastaje kada bakterije putem krvi uđu u kost.
ekstrakcija = vađenje
piogena membrana = naslage fibrina s leukocitima na stijenki gnojne šupljine
kiretaža = ima više značenja, ovdje: struganje inficiranog/oboljelog tkiva
analgetik = sredstvo protiv bolova
s.c. = subkutano (lat: sub cutis) = ispod kože
p.o. = peroralno (lat: per os) = preko usta