Postao/la zekica_poopy » sri lis 17, 2007 8:17 am
KASTRACIJA/STERILIZACIJA KUNIĆA
Postoje mnoga pitanja u vezi sterilizacije/kastracije kunića i razni pozitivni ili negativni stavovi prema takvom činu. No treba sagledati i činjenice. Ovaj topic posvećujem ponajprije novim mlađim članovima da znaju u što se upuštaju. I molim svakoga tko ovo čita da za početak svoja mišljenja ili predrasude odloži sa strane i promisli.
Svatko ima svoj najčešće subjektivan stav prema kastraciji kunića. Neki smatraju da ne treba ići "protiv prirode", neki smatraju da time lišavaju svog kunića nekog osobnog zadovoljstva dok neki su svjesni toga da kunići u našim domovima ne žive prirodnim životom i da je potrebno vršiti neke žrtve.
Na početku bi htjela napomenuti da ovdje na forumu nitko se ne zalaže za kastraciju/sterilizaciju ako ona NIJE nužna. Svi mi smo ovdje radi ljubavi prema kunićima i zadnje je što želimo uzrokovati našem ljubimcu nepotreban stres. Međutim, u životu kunića postoje i neke druge lijepe stvari koje im možemo omogućiti ako su kastrirani – kao što je neograničeno društvo njihove vrste.
Najčešći razlog kastriranja kunića je suživot dva kunića – bilo istospolna, bilo raznospolna. Kao što većina vas zna, kunići su jako društvena bića. Ako ne možemo provoditi dovoljno vremena s svojim kunićem, dobro je razmisliti o nabavci društva za našeg ljubimca. Prva dilema koja dolazi uz to je da li odabrati svom ljubimcu partnera istog ili različitog spola. Iskustvo govori da je UVIJEK bolje imati raznospolni par. Postoje situacije kada i kunići istog spola imaju dobar suživot – no tu se zbilja trebaju poklopiti karakteri kunića, što je čista sreća. Naime kunići žive pod strogom hijerarhijom i gotovo je nemoguće na istom prostoru držati dva dominantna kunića – bilo mužjake, bilo ženke. Mužjaci će uvijek braniti "svoje pravo na rasplod", a ženke svoj teritorij. Što znači, dolazit će do stalnog naskakivanja i koje nerjetko završava pravom tučnjavom (koja zna završiti s ozbiljnim povredama). Situacija u kojoj je moguće da takva veza uspije je kada je samo jedan kunić dominantan, što znači da ovaj drugi će morat prihvatiti povremeno naskakivanje bez pokušaja obrane (kako bi se reklo: pomiriti se sa sudbinom da je ispod). Ne treba podcjenjivati snagu hormonalne prirode kod kunića, te treba unaprijed predvidjeti da ako se pokušava imati dva istospolna kunića – ne kastrirana/sterilizirana – da je mala vjerojatnost da će se oni složiti bez borbe. U većini slučajeva agresivniji kunić (ili još bolje oba) bi se trebali sterilizirati/kastrirati te onda pokušati upoznavanje. Međutim to i dalje nije dovoljan uvjet da se ti kunići zavole. Postoje primjeri na forumu gdje se dvije ženke ne vole unatoč tome što je agresivnija ženka sterilizirana (Katrin&Kenji).
Uvijek je bolja opcija raznospolni par. Prirodno je da će se oni međusobno privući i vrlo brzo sprijateljiti, makar i tu može doći do komplikacija pri upoznavanju ako je npr. ženka jako teritorijalna (o tim problemima možete pitati Ninočku i mene). Međutim ako kanite imati muško – ženski par bitno je znati neke činjenice.
Prva činjenica je da kunići postaju spolno zreli sa oko 5-6mj (što ne garantira da se to ne može desiti koji tjedan prije ili poslije, ako se ne varam Moro i njezina sedmočlana obitelj su primjer mladih roditelja i kada vlasnik ni ne sluti što se sprema) i nakon toga svako parenje najčešće rezultira bebicama. Dobro je znati tu pojedinost da kunići se ne tjeraju klasično kao što je to slučaj kod ostalih sisavaca. Kod kunića jajašce se spušta tek NAKON potencijalnog parenja i tada dolazi do oplođenja. Znači kuniću je dovoljno jedno parenje da oplodi ženku. Ako sve prođe dobro, za 45 dana će broj kunića u vašem domu znatno porasti.
Naime kunići najčešće nose 3-7 mladih (rekord je 24 !!!) i mogu ponavljati ciklus parenja svakih 5 tjedana. Kunica može zatrudniti i prvi dan nakon okota! Međutim tako često isrpljivanje ženke rezultira uginućem.. Čak da i imate mogućnosti za tisuće zečeva, takvo što se ne smije dopustiti.
Ako znate sve uvjete parenja i kočenja kunića i smatrate da bi ipak bilo dobro imati legla mladih, treba imati na umu da ćete nakon toga biti obitelj bogatija za neki broj članova. Ti članovi istiskuju JAKO VELIKU brigu i pažnju. Najčešće se mame kunići same pobrinu za gnijezdo kočenje i odhranjivanje mladih, ali uvijek može doći do komplikacija, i vi kao kvalitetni "vlasnici" svojih ljubimaca, bi trebali unaprijed se pripremiti za slučaj nevolje.
O samim slučajevima možete učiti iz iskustava drugih forumaša, sve od toga kako zečice znaju pojesti svoje mlade, do prevelikog broja mladih u leglu koje je potrebno onda spasiti podmetanjem pod drugu majku. Samo treba pitati.
Svatko tko se svjesno upušta u takvo što, a da prije ne provjeri sve moguće stvari koje se mogu dogoditi, nije savjesna osoba i mislim da ne može se nazivati "pravim životinjoljubcem". Ja osobno smatram da je takve stvari bolje ostaviti ljudima koji imaju iskustva i koji se bave uzgojem kao npr. Lilo. Mislim da bi ona najbolje mogla svjedočiti koliko je tu potrebno znanja i ljubavi da bi jedan čovjek se mogao upuštati takvo što. Da ne govorim troška i tako dalje. Onima koji misle da je to "piece of cake" rekla bih da se zapitaju zašto jedan kvalitetan zdravi kunić dođe 250 kuna? Neki će reći čista zarada. Međutim takvi nisu svjesni što jedan pravi uzgajivač (koji to radi iz ljubavi) sve bi trebao priskrbiti svojim kunićima. Bebe kunići nisu tu samo da vlasniku lijepo izgledaju, prema njima imate materijalnu i moralnu obvezu! Drugi razlog zašto bi trebali to raditi iskusniji ljudi je činjenica da je potrebno jako paziti da ne dolazi do križanja u srodstvu ili križanja dvije "nekompatibilne" vrste. Tu jedan laik može također jako pogriješiti i na kraju izgubiti i leglo i majku. Još jedna činjenica koju želim naglasiti je da ženke starije od godinu dana koje do tada nisu imale okot mogu imati komplikacije jer s godinama dolazi do sraštavanja kosti zdjelica.
Kad netko "savlada" sve navedene probleme i treba uzeti u obzir i zadnju – nikako najmanje važnu – stvar. Ako sve prođe kako spada, na svijet dolaze slatke buhtlaste bebice koje će izrasti u preslatke male kuniće. I što s njima? Ako ste odlučili ih dati/prodati, bitno je da ste unaprijed našli zainteresirane udomitelje. Jer kunići se prodaju dok su još mali (NIKAKO NE PREMALI), što je kunić stariji to je manja šansa za naći pravog udomitelja. Ne samo zato što kunić nije više beba, već zbog toga što se kunići vežu uz prostor i za njih će biti jako veliki šok ako ga se kasnije samo "preseli". Ako razmišljate o ostavljanju beba kod sebe, DOBRO razmislite što će se desiti kad te bebice pređu 5-6mj. starosti. Te bebice će postati spolno zrele samostalne jedinke koje će htjeti SVOJ teritorij i svoje potomke. S obzirom da se radi o krvnom srodstvu NIKAKO ne smijete dopustiti da dođe do parenja. Te ako ih ne želite sterilizirati/kastrirati imat ćete velik broj kunića koji neće moći živjeti na istom prostoru zajedno. Što znači, vaši kunići će opet "biti sami", samo sada na još manjem prostoru. Sumnjam da je to ono što jedan vlasnik želi svom ljubimcu.
To su ukratko činjenice vezane uz parenje kunića koje svatko ko se odlučuje na dva kunića mora znati. Naravno da to nije sve, međutim postoje teme u prvoj pomoći u kojima se može naći više informacija o tome.
KASTRACIJA/ STERILIZACIJA – ARGUMENTI ZA
Ako ste se odlučili za partnera svom ljubimcu, najbolje je na taj način spriječiti potomstvo i moguće sukobe. Prije same odluke treba znati da to nije bezazlena stvar i da se kod ženki radi o pravoj operaciji. Treba dobro se informirati, naći pravog veterinara i biti spreman njegovati svog kunića kroz tjedan dana.
Nakon zahvata kunići se jako brzo oporave i postanu oni "stari" na kakve ste navikli. Zahvatom se mijenja samo utjecaj hormona na njih – što znači sve akcije vezane uz produktivnost i parenje će nestati. To ne znači da kunići više neće naskakivati – njima je to i znak dominacije. To ne znači da će prestati obavljati nuždu negdje – ali znači da će prestat obilježavati svoj teritorij. To ne znači da će se smiriti – hiperaktivan kunić ostaje hiperaktivan kunić. Ne znači niti da će se udebljati – na vama je da pazite na prehranu svog kunića, oni vole jesti, a što i koliko jedu ovisi o vlasniku.
Još jedna bitna, a do sad nenavedena stvar je da najveći uzrok smrti nesteriliziranih ženki iznad 4 godine je rak maternice. Iznenadili bi se koliko je to rašireno kod naših krznenih prijatelja. Sterilizacijom taj problem nestaje. Što naravno opet ne znači da treba svaku ženku koja neće imati pomladak bez razmišljanja podvrgnuti takvom zahvatu. Bitno je odvagnuti za i protiv, jer je ta solucija nepovratna.
Najčešće je dovoljno da je samo muški partner kastriran (jer je za njih to manji zahvat). Međutim dolazi do situacija (kao kod Ninočke i mene) kada su ženke te koje su agresivnije i koje štete i sebi i partneru u zanosu hormona. Tada je potrebno razmisliti i o sterilizaciji ženke. To je jako teška odluka, međutim, ako su ti naleti hormona prečesti, to je za samu ženkicu prevelik stres. Ako joj se ne namjerava omogućiti leglo u roku godine dana, za dobrobit oba partnera dobro je sterilizirati i ženku.
Nakon oporavka, kunić je spreman za socijalizaciju s drugim kunićem. Onog trena kada vidite kako oni djeluju zajedno, koliko su privrženi bit će vam jasno koliko njima znači životni partner i da je to daleko iznad same želje za reprodukcijom.
KASTRACIJA/ STERILIZACIJA – ARGUMENTI PROTIV
Ako ste sigurni da bi takav postupak (pogotovo kod ženki) izazvao trajne ili pogubne posljedice (ako ženka ima nekih ozbiljnih zdravstvenih problema) bolje je ne izlagati ih i tom stresu. Uvijek treba prvo imati na umu dobrobit svog ljubimca, to je jedini uvjet koji MORAMO ispunjavati da bi bili uopće zaslužni da se usuđujemo nazivati njihovim "vlasnicima".
Drugi razlog zbog kojeg ne treba izlagati kunića stresu je vlastiti komfor. Nikako ne treba kastrirati/sterilizirati kunića samo zato da bude "uredniji" i "mirniji". Iz iskustva vam govorim da kunić NE postane mirniji, te da urednost ipak je nešto što ih se dade istrenirati. Za to je potrebno samo da vlasnik ima vremena, strpljenja i volje. Istina je da kunić prestaje obilježavati, međutim to je potpuno druga stvar.
A zadnje – ako imate samo jednog kunića koji od vas prima svu potrebnu ljubav i pažnju, onda zbilja ne treba nagliti sa takvim zahvatima. Ako odlučite i u kasnijoj dobi svog kunića nabaviti mu partnera, kastracija mužjaka se i dalje može provesti uz minimalne rizike.
KUNIĆI U PRIRODI
Mnogi uzimaju za argument protiv sterilizacije da to nije "prirodno". Nažalost, samim time što su kunići naši ljubimci već su lišeni prirode. Nikakav kavez, boks ili nečiji stan nije prirodan ambijent za životinje. Međutim kunići kao takvi kakve mi danas imamo ne bi niti postajali bez miješanja čovjeka, tako da je tu smiješno raspravljati o prirodi. Najprirodnije za kunića je da bude na otvorenom (takvu prirodnu oazu za kuniće većeg rasta ima Tarra). Međutim, u prirodi kunići imaju jako puno neprijatelja i jako malo kunića ima priliku uginuti prirodnom smrću. Postoji podatak da 85% okoćenih kunića te godine i ugine. Oni su plijen, i zbog takvih nemogućih prirodnih uvjeta da bi opstali kao vrsta prisiljeni su se tako agresivno razmnožavati. U našim domovima oni nemaju neprijatelja, osim bolesti i prašine, te njihov nekontrolirani razvoj bi bio nemoguć. Čim se čovjek imalo umiješa u prirodu nastaje disbalans koji je opet potrebno ispravljati. Kao što sam napomenula, Tarra ima svoju oazu za zečeve većeg rasta, osmišljenu kao utočište za one koji su se "izvukli iz lonca". Ona može posvjedočiti iz prve ruke što znači priroda, a što znači čovjek. Međutim unatoč borbi za "prirodna prava zečeva" jer oni ipak žive na otvorenom, prevagnula je odluka da muške zečeve treba kastrirati. Jer čim ih mi zaštitimo makar malo, narušena je ravnoteža, a daljnji razvoj bez kontrole – vodio bi ili prepopulaciji zečeva, ili ozbiljnim problemima (od križanja u srodstvu pa na dalje).
MOJE ISKUSTVO
Mnogi se i dalje neće složiti. Međutim bitno je da svatko se o takvoj odluci bar malo zamisli i pita se što je ZBILJA bolje za njegovog kunića. Moje osobno iskustvo je da je njima jako potrebna ljubav i društvo. Ako niste u mogućnosti biti tu za svojeg ljubimca koliko on to treba, bitno je da ima partnera. A njihova međusobna sreća i ljubav je ono što će svaki dan i vas održavati sretnim. Da nisam morala ne bi ženkicu sterilizirala, jer kastriranjem mužjaka je riješen problem buduće populacije. Međutim kada se radi o ženkici takvog karaktera, morala sam se odlučiti na takav korak. Koliko god mi je to bila teška odluka, nakon samo par dana oporavka, bilo mi je jasno da sam dobro odlučila. Niti jedan moj kunić ne pati, niti se promijenio, a mogu tvrditi da su sretni zajedno (a nisu ni na mene zaboravili). Međutim ja sam imala takvu mogućnost da udomim dva, i oba kunića su mi bila zdrava što je jako bitno za takvu odluku.