Postao/la djubre7 » uto sij 17, 2017 21:41 pm
Pozdrav svima,
pitam ovde, da bih se držao u okviru teme, da ne širimo thread dalje. Imamo malo zlato, patuljastu lavlju glavu, ženku, već oko godinu i mesec dana. Uzeli smo je u podzemnom kod Ušća u novembru prošle godine jer se smrzavala tamo sa ostalim zekosima, i mislim da je tada otprilike bila oko 2 meseca stara. Posle dva meseca, beli iscedak iz nosa, kijanje, i veterinar joj je 4-5 dana davao 3 boce - enrofloxacin, nešto protiv upale i vitamine. Tada je to podnosila sasvim ok.
Međutim, godinu dana kasnije, pre par dana isti simptomi, i dobila je istu terapiju - avaj. Juče posle veterinara je otišla iza kauča, pošto je zarežala na mene kada sam joj ponudio jabukicu koju obožava. Posle sat-dva, evo je izlazi, nevoljno se šetka oko nas, ali tu je. Do kraja večeri je ušla u kavez, ali i dalje malo zazire. Danas nevoljno daje da je se mazi, ali tu i tamo hoće. Međutim, veterinar došao kod nas, mora terapija, a tačno ga je osetila! Režanje, skakanje, ritanje, jedva je primila antibiotik. Kaže veterinar odavno nije video ovako ljutog zeca! Vitamine - 3 bocka - joj nije ni dao jer kaže oni najviše peku, a neće da je stresira dodatno. On će doći i sutra, možda i prekosutra, mada kaže da joj je već mnogo bolje.
Moje pitanje je kako da postupim sa njom, i kako da posle terapija vratimo poverenje našeg malog čuda? Dupica nije kastrirana da napomenem, ali generalno spada u jako nemirne zeke - ni u ludilu da je se uzme u ruke, "ćapi" tu i tamo kad zahteva pažnju ili da se pomerimo ili kad je nešto zacrtala. U isto vreme je neverovatna maza, u stanju je da leži satima pored mene ili na meni dok je mazim, skakuće i igra se sa mnom i suprugom konstantno. Ali držanje - nikako! Sečenje noktića kod veterinara je bila prava drama.
Hvala unapred na savetima,
Predrag