Samo polako i bude sve u redu...

Nemoj ga na ništa siliti, pusti da stvari idu svojim tempom. Trebat će mu vremena da se opusti, ali bude. Ja isto imam zečicu koja kad je došla k meni bila totalno asocijalna, vidjelo se da nije baš imala kontakta s ljudima. Bježala je u najmračniji kutak kaveza čim bi samo prošla kraj njega. Ona je sad skroz druga priča, ali još uvijek nije tako mazna kao dečko kojeg imam. Probaj se umiliti s hranom, kod nas je to upalilo. Prije nego sam joj dala zdjelicu s hranom bi joj uvijek iz ruke dala jedan onaj krupniji komadić i držala pred njom dok god ga nije uzela, a onda bi dobila zdjelicu. Sad svaki put kad idem k njoj rukama diže se i šnjofa mi prste, očekuje hranu.
Kad ga pustiš van sjedni si na pod, pusti ga da dode k tebi, da te omiriši, nemoj ga hvatati jer će ga to još više preplašiti. Neka vidi da mu nećeš ništa napraviti, tko zna šta je doživio prije... Samo strpljenja i sretno!