Hvala puno markiza, izvini sto sam te rasplakala
I ja sam ovde dolazila jako retko i plakala citajuci postove, ali sam ipak dolazila da podelimo bol i da se, zvuci grozno, pripremim za najgore i naucim kako da se nosim sa time kada dodje vreme... Nije pomoglo

Ja skoro svaki dan placem zbog mog Bicka, kad god pomislim na njega, kad ga neko spomene, kad mu vidim slikicu... ali nista ga nece vratiti i ja moram da se pomirim sa tim.. nekako.. jednog dana.
Mogu samo da kazem - Uzivaj u svakom trenutnku sa svojim zekom... ma uzivaj u svakom trenutnu zivota sa svima koje volis bilo oni ljudi ili zivotinje, sto vise tog vremena iskoristis i upijes to ces se kasnije manje kajati.
Izvinjavam se zbog dramaticnosti x)