posve te razumije

jednako je i kod nas. i mislim da oni dobro znaju neke stvari, ali ih nije briga. kao starice - čuju ono što žele čuti. primjerice, naš dobro zna gdje ide u wc, ali dok ga gledam i u istoj sam sobi s njim, skoči na dvosjed i direktno u kut, počne kopati i kao namjesti se piškiti, hoda unazad i diže repić. čim viknem - ne, gdje se piški? (znam da zvuči blesavo

) on skoči dolje i ode u svoj wc. ne znam, možda i umišljam da razumiju, ali ovo pali kod nas. i ode u pravom smjeru.
a sa transporterom, samo strpljivo, dan se čini jako dug i kad vidiš da nema pomaka nekako splasne entuzijazam, ali kroz par dana bit će mu bliže, pa će njuškati, pa u jednom trenu i ući pa opet isto ponoviti i brzo će se nakon toga priviknuti. samo nemoj odustajati.