AGRESIVNI KUNIC - ŠTO NAPRAVITI

[renata]

Hvala Lilo baš si divna! (nahebala si kad dođeš!!!)

[bibika]

jeeeeee !!!!!!! renata je trudna !!!!! beeeebeeeeee !!!!!

[krika.fs.]

poz da se malo raspitam tj, zatražim malu pomoć. nabavila sam (trebao biti) patuljasti kunić ali je KUNIĆ (sad je već na oko 1kg) slatkiša malog jiggly.a.
evo za nekih 10.ak dana navršava 4 mjeseca. ali unazat 2 tjedna je postao jako agresivan. tj. grize sve i svakoga. pokušala sam ga smirivati sa ovim laganim potiskivanjem glavice o pod ali čim ja maknem ruku on se zabode zubima u nju i ne pušta. također pokušavam li mu se približiti s rukom, svejedno idem li s doljnje ili gornje strane glavice (da izbjegnem dio u kojem ne vidi) on napada. počeo je i trčati oko nogu ko mali blento radi osmice i vrti se u krug.
sada me intiresira da li mogu to sve pripisati njihovoj zečjoj napaljenosti i da li je rano za kastarciju ako je nagon razlog takvom ponašanju

ovu ajmo reći agresivnost sam probala riješavati i s poslasticama (suhim grančicama i krekeričima za kuniće) pa kad se time približavam ne napada al čim to pojede odmah skače na ruku i grize do krvi

sve savjete prihvaćam i tražim. uanprijed svima hvala

[Lilo]

To je apsolutno normalna težina za kunića koji navršava 4mj.!Naime patuljasti kunići ne ostaju male bebe zauvjek,bez obzira što ih zovemo patuljasti!Težina patuljastih ovnolikih kunića kreće se za muške oko 1500gr!Kastracija je jako dobar izbor razmišljanja!Pošto su mu jajćeka več vjerovatno vani možete se polako informirati o vetu i pripremati za zahvat.Oćekuje se da će se situacuija iz zahvata popraviti a vama savjetujem da strpljivo radite sa njime i proćitate topic o agresivnim kunićima!

[žutaš šapica]

možda pomogne, možda ne, nama je došao navodno agresivan trogodišnjak, napadao je šapicama, i grizao... e sad, on je bio tri godine zanemarivan, sipali su mu hranu u kavez, kroz rešetke, i dan danas kada čuje zvuk suhe hrane, počne režati... ja ga prvo nisam dirala tjedan dana, mislim, osim da ga malo pridržim dok mu spustim klopicu u zdjelici... nakon tjedan dana sam mu počela nudit hranu iz ruke, i pričati mu, sada, kad me čuje, trči zamnom i reklo bi se da je društven... ali stare vlasnike kada čuje, postaje demon, i opet grize, napada- zaključujem- zvuk njihov ga vjerojatno iritira, obzirom da je bio izložen galami i neživotu, kraj njih je on zeko kojeg ne prepoznajem... doduše, svaki put kad ih ugrize, meni pobjegne osmjeh.. nas ne grize, kod nas on njuška, ljubi, liže nam ruke, ne voli se nositi, voli da ga se čoha... ali, mislim da je pomoglo puno što sam mu u prvih tjedan dana dok sam mu spuštala zdjelicu- čohala glavicu... nekako mislim da ga to jako smiruje... držim fige da se zekan smiri, apsolutno podržavam kastraciju, i javi kakva je situacija. :-D

[krika.fs.]

dakle kastracija mu ne gine, i ja se nadam da će ga to onda malo smiriti. jer evo danas mi se po prvi put popiškil na pod van kaveza a ne u svoj wc

[Samantha]

Molila bih da mi netko pokuša objasniti mog Jimija jer ga ja stvarno ne kužim. Imam ga otkako je bio beba, sad ima 15 mjeseci. Kastriran. Ima bolest na očima, koja se ne može izliječiti, postoji šaansa da će oslijepiti, za sada vidi. Imam i curu, Taru, ona ima 2 godine. On je jako dominantan prema njoj iako je naknadno došao. Nekad mi stvarno izgleda da ga se boji, tipa ona legne negdje on je potjera, ona jede on je potjera, pije on je potjera. Mazim je, on dođe i krene je grist. Mene gricne u prolazu, dođe na kauč, gricne me za leđa i samo ode. Danas me ugrizao toliko da imam podljev na ruci, jer sam jutros posegnula za zdjelicom da im dam jest. Neki dan me isto ćopio, imam kraste. Inače se hoće maziti, hoće i dat da ga dignem. Ne kužim ga uopće. Ono što mi se čini je da grize jer ne vidi dobro, ali po odnosu sa Tarom mi je baš bahat. Jasno mi je da jedan mora biti dominantniji, al on je baš grozan prema njoj. Možda sam ga i previše razmazila, nemam pojma stvarno više šta raditi. Probala sam spuštanjem glavice na pod, pali samo trenutno, danas kad me ugrizao sam ga ostavila u kavezu 10ak minuta samog i tek onda sam im dala jesti. Znala sam i pljeskati kad vidim da krene da će ugrist.

[altan]

a pa vidis ja smatram da ne mora nuzno jedan biti dominantniji, barem ne u tako vidljivom obliku jer u dosta slucajeva stvar eskalira i prede u maltretiranje..jesu li oni stalno pusteni? ako ih zatvaras u zajednicki kavez trebala bi razmislit o jos jednom kavezu..barem dok se situacija ne smiri, tako da se ona moze odmoriti od njega bez konstantnog stresa da ce je on gjnaviti..nemoj mu dopustati da ju gnjavi i da joj pokazuje tko je gazda..jer ona ce se sve vise pretvarati u zrtvu, a on ce zbog toga postajati jos agresivniji..jednostavno je vrijeme da stvar uzmes u svoje ruke jer ocito da je on do sada bio gazda i njoj i tebi..

[Samantha]

Nisu stalno pušteni, preko noći ih zatvorim, al on je baš gnjavi. Volim ih jako, valjda je zato i došlo dotle, ali mi užasno žao bude nje, jer je dobrica, i maza. Znači da ih probam odvojeno držati? Hoće to onda rješiti njegovu bahatost?

[altan]

pa morat ces se i ti angazirat..odvoji ih za pocetak da ona ima barem malo mira..pogotovo ako ju gnjavi dok jede i pije..a dok su pusteni kontroliraj ih i sprjecavaj njegove napade ne nju..mislim da je negdje ars pisala o toj temi pa probaj potrazit

[roberta]

Pozdrav svima!

Nisam dugo ovdje kod vas kao ni moj zeko Timon kod mene.
Ovako:
zekana smo našli ispod auta ispred kuće susjeda i ja. jedva smo ga uhvatile i stavile u kutiju. nakon dugog razmišljanja odlučila sam ga uzeti za stalno kod sebe. prvi dan,četvrtak,zeko si je na balkonu odmah našao svoje malo kraljevstvo i mjesto gdje želi boraviti. miran je,sav se stisnuo,preplašen. drugi dan,petak,zeko počinje istraživati balkon. dođem mu dosta blizu s rukom,ponjuši me i ode.treći dan isto tako. četvrti dan:sjednem na balkon,kruži oko mene,ponekad i legnem,pomalo me njuška. sljedeći dan zekonju sam htjela staviti u hodnik da se nebi preplašio grmljavine. jedva ga uhvatim i to s leđa počne režat i puhat na mene i maše nogicama. dan nakon toga opet me ne želi ni pogledat kao prvog dana.danas me ponjuši i opet ode. stvarno,ali stvarno gubim strpljenje i moram priznat da me počeo i živcirat iako sam ga zavoljela u tih 6,7 dana. ne samo da gubim strpljenje nego i nadu da ću ga ikad pripitomiti. baš govorim dečku kako bi bilo lijepo doći doma vidjet ga kako jedva čeka da mu otvorim vrata od balkona.da skoči na mene i da ga mogu stisnuti i maziti dok mi sjedi u krilu. baš sam tužna i ne vjerujem da ću ikada to doživjeti s njim. što napraviti?

[sanjita]

nakon 6,7 dana s njim ti nemas vise strpljenja? dali si se pitala sto je jadnicak prosao mozda? nadjen je vani,mozda je bio izbacen,ostavljen...naravno da nema povjerenje u nikoga. zivotinji koja u nekim "normalnim" okolnostima dodje u novi dom treba vremena a kamoli ako je pretrpila kakvu traumu. ja sam sa svojom radila mjesec dana prije nego mi se imalo otvorila a bila je zbrinuta kolko tolko prije toga.
6,7 dana je nista. potrudit se i dati vremena.

[altan]

Kunici ne sjede u krilu i maze se..neki da, ali vecina ne, jer nisu macke..kunici vole interakciju na podu, kada se covjek spusti na njihovu visinu i kada mu oni mogu sami prici..ne vole da ih netko grabi (pogotovo s leđa) i podize s poda..na nosenje ih treba postupno privikavati..daj zeki vremena

[Ira31]

Pozdrav svima!

Pišem jer sam očajna i uz sve što sam pročitala na ovom forumu i sličnima, i dalje nema pomaka. Dakle, udomila sam kunića sredinom 2. mjeseca od jedne djevojke koja ga više nije mogla imati. Početkom 6. mjeseca sam ga kastrirala prvenstveno u nadi da će to umanjiti njegovo agresivno ponašanje.

Otkad je došao kod mene, bio je jako znatiželjan, ni trunčice straha nije pokazivao. Puštala sam ga svugdje da istražuje, sama mu izgradila veliku drvenu kućicu i tek nakon 2 tjedna počela ga postupno upoznavati sa psom. Znam od prije kako treba sa zekanima jer mi je prijašnji uginuo nakon što je bio nepunih 10 godina kod mene, također je bio udomljen.
Dakle, znala sam da treba polako i oprezno bez ikakvog navaljivanja, a tim više jer je malac od početka bio teritorijalan. Bila sam uvjerena da će se s vremenom primiriti, osobito nakon kastracije no pomaka nigdje. Ne mogu proći na udaljenosti manjoj od 1 metra da se on ne zaleti i izgrize me do krvi. Štoviše, počeo se tako zaletavati na psa i već ga je ugrizao jednom za njušku iako mom psu nije ni najmanje zanimljiv pa ga uglavnom ni ne gleda.
S druge strane, svako toliko pleše i bacaka se po zraku, uredno se valja na leđima i trči kao šašav kad vidi da nosim hranu. Pokušala sam ga i podmititi onime što voli, ali nakon što pojede, opet sve po starom.

Ima li netko savjet što i kako dalje? Jednostavno više ne znam što bih, a s druge me strane žalosti pomisao da dignem ruke od njega iako mi je pretvorio kretanje po kući u izbjegavanje dobivanja novih rana zato što smo u istoj prostoriji, ma koja to bila.

[markiza]

Joj bas je to strasno a koliko ti je star zeko? Da li su ga mozda maltretirali prethodni vlasnici?