
No voljela bih s onima koji tek razmišljaju o nabavi jednog zekana ili su ga upravo nabavili podijeliti neka ugodna iskustva.
Dakle, krenimo redom. Patuljasti kunić Moo u naš je dom stigao početkom 12. mjeseca prošle godine. Brzo se prilagodio, osvojio stan, a prvenstveno naša srca. Ubrzo ga je uhvatio pubertet, na red su došli problemčići s piškanjem, pa smo obavili kastraciju u Bubi (svima ih toplo preporučujemo). Nakon toga, zekan se poprilično smirio.
U međuvremenu je išao i na more. Po cijele je dane spavao i ljenčario, a ujutro i navečer cijelo je dvorište bilo njegovo. U početku sam ga na dvorište koje je jako veliko puštala samo s oprsnicom na njemu, no budući da se svim silama trudio pregristi ju i skinuti, odlučila sam probati bez nje. I tako je zekan jurcao po cijelom dvorištu potpuno slobodan, sretan i bez oprsnice. Niti jednom se nije dogodilo da je negdje pobjegao gdje ga nismo mogli pronaći, uvijek se šmucao tu negdje, gdje nas vidi, ili barem čuje, a kad bi mu bilo dosta, lijepo bi sjeo pred vrata i tražio u kuću. Na isti je način, s druge strane vrata, sjedio kada vani ne bi bilo toliko vruće i kada bi htio van.
Baš negdje kada sam se vratila s mora, čitala sam na Forumu da neki svoje zekane drže cijelo vrijeme na slobodi. Koliko god sam htjela pustiti Mooa, priznajem da sam bila jako skeptična. No rekla sam, ok, idemo probati. I evo, od tog dana, već dobrih 6 mjeseci, zeko Moo nije bio zatvoren niti jedne jedine minute. I tako sam sretna zbog njega jer je to sada doslovno drugi zeko. Više uopće nije nervozan (ok, ne voli baš kad ga netko krene mrcvariti, a on si je baš odlučio prileći, ali to je već razmaženost, a ne nervoza) niti ima problema s piškanjem niti ima ikakve brige na svijetu. Cijeli mu je stan na raspolaganju, skakuće, izležava se, uživa u svojoj slobodi i čeka lijepo vrijeme da ponovno malo protrči nekim dvorištem.
Tako da, eto, koliko god skeptični bili, slobodno pustite svoje zekane. Nisu oni baš toliko nestašni koliko djeluju na prvu

Naravno, osigurajte kablove i uklonite sve potencijalne opasnosti, no osim toga, doista nemate brige. Možda se u početku, dok se potpuno ne privikne, još koji put dogodi nezgodica s piškanjem, no bože moj, i mi smo piškili posvuda, pa smo se naučili. A kad smo već kod toga, budući da ni nije u gajbi, gajbicu ima malecku, dovoljnu za vodu, sijeno i hranu, a wc mu niti nije unutra. Wc s peletićima mu stoji u hodniku kraj ulaza u kupaonu. To je mjesto koje je sam odabrao (moguće da je zbog blizine našeg wc-a, no možda samo umišljam) i gdje isključivo obavlja nuždu. Čak jako puno puta dođe na wc čim ja odem na svoj wc, zavali guzu u peletiće i obavlja posao i gleda me. I kad sam ja gotova, gotov je i on. Zatrese repićem i odhopsa dalje. Makar popiškio dvije kapi i istisnuo dvije kuglice, ako ja ili dečko sjedimo na wc-u, mora i on. Pa nek netko kaže da nisu inteligentni! Pametnjaković moj medeni!
I eto, za kraj, ako ovo čita netko tko još uvijek ima nedoumica oko zeke, moja topla preporuka je da zaboravite na nedoumice. Zeko je najbolji ljubimac kojeg možete imati!
