Socijalizacija i resocijalizacija :/

[ars]

Dan treći Duška i Lole u novom domu. Iako je ona prošla puno gore stvari, zapravo je dostra hrabrija i sklonija pustiti da ju se malo pomazi tu i tamo, dok je Duško super dok ga se ne dira, čim mu priđeš on napravi šturu. Oboje nisu baš mladunci više (on je 3, ona 4 i pol godine), tako da znam da to igra ogromnu ulogu. Vjerujem da će trebati puuuno strpljenja da ih se "odledi", a ni tada možda neće biti kao neko mladunče koje je odraslo uz mene. Ipak, voljela bih poneki savjet kako da im olakšam taj prijelaz, ima li nade uopće da me ikad "prihvate" kao svoju.. Npr je li bolje da ih puštam da po cijeli dan leže skriveni pod krevetom ili da im zatvorim ulaz pod krevet i natjeram ih da se kreću po sobi i budu malo "izloženiji"? Ponovo kažem, ne očekujem sad da će biti neke maze, samo bih voljela da znam da radim ispravno.
Evo jučer je Duško prvi put ležao u sobi nekih 20 minuta onako ispruženo. Polako ih privikavam na svježu hranu opet pošto nisam sigurna kad su ju zadnji put jeli. Što znači Loli da prvo kad joj dam nešto u zdjelici ona to krene vaditi van i na kraju istrese, a tek kasnije pojede? Primijetila sam i da ona puno trlja bradom po sobi, jel to obilježava prostor onim žlijezdama u podbratku? Zatim Duško... on se očajno boji svega što mu ulazi u periferni vid, stalno se trza na nešto, a ako mu slučajno ruka dođe malo bliže ispod njuškice odskoči pet metara unazad.
Bi li sad prvih par dana, možda i tjedana, bilo najbolje ne pokušavati ih maziti previše?
Nekoliko puta sam se pokušala izvaliti na pod k njima, uglavnom me izbjegavaju, samo par puta su me malo pošnjofali. I Lola je danas počela jesti svježu hranu tek kad sam ja svoj ručak donijela u sobu i jela kraj nje na podu... eto, sto pitanja, sto neodumica..

da, zaboravila sam spomenuti i današnji fijasko koji mi je Lola bez problema oprostila, al Duško se duri čitav dan... naime, morala sam ih češljati pošto su bili prepuni dlake, strašno se linjaju, pustila sam ih prva dva dana na miru al sad više neću čekati jer ne želim da mi dobiju začep...

[Zeko_Jurica]

tek je treći dan, "ignoriraj" koliko možeš i čekaj da oni postanu ti koji će biti znatiželjni

sad sigurno s bradom moraju sve obilježiti - nije ništa neobično

zašto izbacuje hranu iz zdjelice - neznam, ali moja to povremeno radi, da bi vidjela da li na dnu zdjelice ima nešto finije

daj im nekoliko tjedana da se opuste i upoznaju novu okolinu

[ars]

Zeko Jurica, poslušala sam tvoj savjet, samo što sam ih malo "ubrzala" Naime, noćas sam napravila ležaj na podu, pokraj njihove gajbe koja je ostala otvorena. Kad već oni moraju biti ti koji su znatiželjni, onda bar mogu učiniti da se prije naviknu na to da sam ja tu. I tako, prvo su plesarili oko mene pola noći u krug da sam poslije mislila da će me ritualno bacit u lonac i skuhat.. onda se Lola popela a mene, a Duško naslonio capama na leđa pa se iznenadio kad se "brdo" pomaklo Krajnji rezultat je da smo se jutros nekih 15-ak minuta mazili! prvi put Duško nije micao glavu u strahu i užasu od ruke, a onda je došla i Lola i pustila da i nju mazim. bilo i puno škrgutanja zubićima
za kraj je Duško oduševljeno primio 5 brusnica iz ruke, dok je Lola dostojanstveno odbila i povukla se u svoje odaje. fotke u njihovoj galeriji Presretna sam, malo je za reći

[zeko Simba]

Super si to izvela, uvijek je najbolje valjati se s njima po podu koliko je god moguće više, tako da oni na kraju priđu jer su znatiželjniiiii
Vjerujem ti da si van sebe od sreće

[ars]

Uh, trebat će s njima puuuuuno rada. Jako su se odvikli od ljudi i otuđili od maženja. Jutros su bili super, a sad me Duško napao kad sam mu stavljala zdjelicu s hranom, iako teško da sam mogla sporije i opreznije to izvesti. Znači na faze smo. Nadam se da će se to kroz par mjeseci promijeniti, ne zato što se meni mazi s njima (naravno, i to), ali vidim da su oni generalno van sebe od straha. Općenito, Duško pokazuje dosta znakova agresije, grebe, grize, lupa, skače čim vidi ruku, Lola se samo izmiče kad joj nešto smeta. Valjda ovo juitros nije bila iznimka u lijepom ponašanju.

[dHarma]

Polako trebace ti puno strpljenja da dobijes njegovo poverenje.. Mia moja je imala te napade isto, samo sto je ona vesta pa je skoro svaki put uspevala da me do krvi ugrize
Sacekaj malo da dobije tvoje poverenje pa tek onda pokusaj da to iskorenis.. Ja sam na primer nakon mesec, dva pocela sa tim i svaki put kad je zarezala sam je mazila (to kad je pustena i hocu da je pomazim), znaci na svaku agresiju reagujes sa mazenjem.. A kad se radi o hrani (ovo je trajalo) svaki put kad je rezala i napadala kad joj spustam posudu pricala sam joj kako se to ne sme i ne dam joj posudu i nakon 5 min opet isti proces.. kod nas je to upalilo.. samo strpljenja

[ars]

Kak stvari stoje, Dušku je to bila faza, jutros smo se opet mazili, krckao je zubićima da je sve pucalo. Jako sam zadovoljna napretkom, sve u svemu. Ja nastavljam spavati s njima dolje, Duško je time posebno oduševljen jer već drugo jutro dolazi pod ruku na maženje.

[sfcugura]

Bok!
Nadam se da sam potrefila pravu temu, jer sam nova na ovom forumu Uglavnom, prije tjedan dana sam dobila svog prvog kunića, odnosno curicu staru godinu i pol. Najveći problem je što je jadnica bila godinu dana u laboratoriju i koristili su ju (smo ju) na vježbama na faksu; sad je sva jadna isprepadana i agresivna, što nije niti čudno s obzirom na to da se svaki njen kontakt s ljudima u proteklih godinu dana završio tako da bi ju netko pikao s iglama Nije mi toliko čudno što se ne pusti maziti (osim kada papa) i što reži na mene kad joj se približim, pratim sve savjete s neta, pričam s njom, tepam joj, govorim joj kako je dobra, "potkupljujem" ju s mrkvicom iz ruke i sijenom, uvijek je u čistome, itd. Nisam sigurna da li je dobra ideja pustiti ju preko noći u kavezu, koji je istina premali za nju (5,4 kg ), ali me strah da ako ju pustim preko noći slobodno kao što je preko dana, da će izgristi neki kabel ili nešto. Jučer je počela piškiti i kakiti u kutu kod vrata, iako je prvih par dana uvijek sama išli piškiti u kavez. Kavez joj je inače uvijek otvoren i hrana i voda su joj tamo, tako da nemamo problema s tim, ali svaku večer kad vidi da zatvorim vratašca, dobije tantrume i ludi. Izgleda da ju je jučer nešto preplašilo, zato što se sada non stop (čak više nego prije) sakriva pod krevetom, koji joj je kao safe spot i svaki put kad joj se približim reži, čak i onda kad joj nosim hranu. Nisam pametna što uraditi, normalno da ju ne lupim kad se pokaki u kutu, malo oštrije kažem ne (ugl smo uvijek imali pse i stvarno ne znam drugu taktiku osim te) ali onda jadnica potrči ispod kreveta i grozno mi bude... Ne znam da li bih ju trebala možda na dva dana malo dulje držati u kavezu tako da bude tamo prisiljena obaviti nuždu, neko uvjetovanje možda? Ima li ikakve šanse da se prestane bojati s vremenom (ne očekujem da će biti "normalna" nakon mjesec dana, razumijem da joj treba vremena) i kakva je taktika uopće dobra s njom, da se još više ne prestraši?
Hvala!!!

[vini]

Kako si sama rekla ona je očito jako istraumatizirana i sigurno treba puno strpljenja, pažnje, ljubavi i vremena za zadobiti njeno povjerenje. Kako sa godinu i pol dana ima 5,4 kg ne bih rekla da je patuljasta. Je li moguće da je orijaš ili je tu kilažu "nabila" zbog svega što ste joj davali? Ja je ne bih dodatna traumatizirala, kad si odlučila udomiti je i pružiti joj novi lijepi život, i zatvrala je u kavez. Bolje rješenje mi se čini stan/prostor osigurati tako da ne može napraviti nikakvu štetu (even.minimalnu) i naravno da se ne može povrijediti. To što piški i kaki van wc-a može isto biti posljedica nagomilanih trauma. Tako da bih ja uporno čistila za njom i na mjesto gdje to obavlja češće stavila još jedan wc. Ako pušta kuglice svagdje, to je njihov način obilježavanja teritorija i to bi trebalo vremenom proći. Naravno bilo kakav oblik fizičkog kažnjavanja ne dolazi u obzir, oni to ne razumije i iz toga ništa neće naučiti. S čime je hraniš?
O svim tim temama ( traume, wc, prehrana, zdravlje) možeš pročitati na forumu, ali slobodno postavi konkretno pitanje i sigurno ćeš dobiti odgovore.

[Zeko_Jurica]

ja bih joj jednostavno stavio jedan wc u taj kut kod vrata, pa ćeš vidjeti da li je ona namjerno ili slučajno odabrala to mjesto.
Moja je u početku nekoliko puta piškila po fotelji - mogao sam bio staviti wc gdje sam htio - ali ne ona je baš htjela piškit po fotelji - onda sam na fotelju stavio wc i od onda sve super... wc stoji na fotelji, a dama je uredna i uvijek ide u njega - ali mora biti tamo

[sfcugura]

Hvala puno na odgovorima, vidjela sam da ima dosta već otvorenih tema iz područja što me zanima, samo je toliko toga da se stvarno nisam za prvu pomoć mogla snaći Inače je orijaški zec, nije patuljasta, a moguće je da je i nabila kile s obzirom na to da je u laboratoriju konstantno bila zatvorena s još jednim zekom u kaveziću, tako da se nije niti mogla gibati... Preko noći bih ju stavila u kavez najviše zbog toga što sam paranoična da krevet ne padne na nju jer je u rasulu, a ona se strašno voli zavlačiti ispod njega, plus dvoje ljudi spava na njemu i, kao što rekoh, paranoična sam da će se sve rasuti dok je ona ispod Hranim ju sa sijenom, svježim povrćem i trudim se što manje briketa/peleta, i dva puta na tjedan joj dam malo voća (pročitala sam da je to taman, kao da se ne smije previše). Kupila sam joj i grickalicu na štapiću, masu dehidriranog zrnja, ali to ne želi niti pogledati... Normalno, svježe vode uvijek ima na raspologanju i sve posudice se redovite čiste i peru, piljevina se isto promijeni i više puta na dan, ovisno o potrebi; taj tehnički dio mi još nekako i ide, ali emotivno mi je mali bed... Imam osjećaj da joj je još gore nego prije zbog promjene okoline i vidim na njoj da čeka kad će ju netko opet povrijediti i grozno mi je skroz zbog toga... Eh da, za wc kod vrata je teško izvedivo jer se otvaraju prema unutra, tako da bi ju to moglo samo ozlijediti, zato ju i pokušavam odviknuti od toga jer ne daj bože da netko naglo u žurbi otvori vrata dok ona tamo kaki.

[vini]

Njoj je sva ta promjena sigurno nejasna i sigurno stalno očekuje nešto od onog što joj se je događalo dosada. Zato se tako i ponaša. S vremenom će steknuti sigurnost da je ovdje ne očekuje ništa loše i ništa od onoga što je morala do sada trpiti, pa će se i opustiti, a onda će sigurno sve biti lakše. Pruži joj strpljenje i ljubav i polako će sve krenuti na bolje.

[Zeko_Jurica]

što se tiče wc-a, oni ti vole to imati u nekim kutovima ili bar da im je iza leđa neki zid kako bi se osjećali sigurnije.

[ars]

ovo moje dvoje se polako opuštaju po sobi sve više, jedino sa mnom nazaduje. ja sam odlučila da ih neću uopće dirati više dok sami ne priđu, al u biti vas želim pitati jel moguće da oni mene "krive" za to što su sad promijenili dom, Lola je imala i problem s okom, itd... ? da me gledaju kao izvor svih svojih nevolja... Kad krenem pomaziti gledaju me s takvom nekom čudnom netrepeljivošću da mi se srce stisne Lola pogotovo, ona mrzi cijeli svijet čim joj priđem izdaleka. jedino sijeno hoće primiti iz dlana, A Duško će se prodat i za jednu brusnicu, al čim pojede - crta.

jučer sam ih malo išla pomaziti dok sam im davala hranu, i baš mi i dečko kaže: izgledaju kao da uopće ne uživaju nego su kažnjeni. Lola me upravo ugrizla, reži kao psić na ruku. neće bit lako, njene godine i sve što je prošla...

[moxa]

Bože, strašno... čitam polako i mislim napredak i onda vidim da te sada grizu i srce mi puca...

Moja je greška što su sada bili neko vrijeme u gajbi, a ne vani, ali kad sam ih puštala da se poigramo nisu napadali ni grizli, ni režali... nadam se da je to samo faza, takvi su bili kad su meni došli. svježe hrane nisu dobili već par mjeseci jer love za svježe nisam imala ni za nas, jbg, tu nisam mogla ništa, jedno doba su oni jeli samo sijeno, ja ništa

Inače je Duško maza koja ne voli previše nosanje, ali kada ti sam priče liže te i škrguće zubima, a prodat će se za brusnice. Oboje vole sušene marelice i banane, probaj s time ;)

Oduvijek ne vole "spuštanje ruke iznad glave", valjda doživljavaju kao prijetnju pa sam ja to od prvog dana izbjegavala... A i naše upoznavanje i adaptacija je trajala jedno 3 tjedna, nisam im prilazila, samo sam bila tu, na podu, da priđu kad hoće... i jedam dan se sve primirilo.

sad se osećam jadno, ispada da su od boravka kod mene istraumatizirani, da sam tebi navukla probleme... ne zna što da ti kažem osim da želim da se što prije sprijateljite, a ako odustaneš od njih reci, snaći ću se nekako samo da ne misliš da se ponašam "brigo moja pređi na drugog".

Šaljem i njima i vama puno pusa i nadam se da ćete uskoro postati najbolji prijatelji