.
.
.
TEMA JE NAKON SKORO CETIRI GODINE OTVORENA PONOVO, ZADNJI POSTOVI SU NA CETVRTOJ STRANI....
mislim da svi oni koji su imali bebe i morali ih dati znaju kako se sada osecam... Do sinoc sam bila uverena da cu ga ostaviti sebi, jer prosto je neverovatan i uvukao mi se pod kozu jos dok je bio slepa bebica, svojim karakterom, vedrinom i radoznaloscu. A ono sto je najlepse kod njega mazi se kao lud. Na ledjima i svakako. Obozavam ga, ali je u ovoj situaciji suludo ostaviti em jos jednog muskica (konacno mi je doprlo do mozga) em bebu kojoj treba paznja i ljubav jer je prevremena odvojena od majke.
Znate sve.
Njegove slikice trenutno ne mogu staviti, molila bih dHarmu ako ima jos koju kod sebe, ali evo ovih koje je vec postavila ranije. On je onaj skroz beo. Mislim da je hermelincic. Otac mu je hermelin a lici skroz na tatu.
Maleni je veliki sada ali jako lagan i ima pufnastu dlakicu.
Ne mogu vise da pisem evo linka sa slikama http://zecovi.net/forum/viewtopic.php?f ... &start=120
Dakle, zna se ko ce moc ida ga uzme da ne tupim ovde previse, i pozeljno bi bilo sto pre dok jos imam snage da ga dam. Sa Bibom sam se mucila dugo i posto ga dugo niko nije uzeo vise nisam ni mogla da ga dam jer bih otkinula parce srca.
Tako je i sa Munjom.
Deckic, beo skroz, male uhice, rodjen 30.10. bio sa mamom 33 dana, i to je to. Zdrav, veseo mazan i jos mnogo sto sta sto ne mogu sada pisati jer cu onda samu sebe pokolebati





